Sve navedeno se temelji na pretpostavci kako se društvo može mijenjati (ili barem pokrenuti) samo putem ljudi, odnosno dovoljnog broja novih ljudi koji će donijeti promjene. Gorući problemi našeg vremena: nemoralni i besmisleni ratovi, uništavanje prirodnog okoliša, siromaštvo, otuđenost, diskriminacija i prenaseljenost, isključivo su rezultat "ljudske pogreške", odnosno pogreške nekog pojedinca, negdje unutar sustava.

Izvučemo li se iz svih ovih problema (a ovaj je tekst napisan u uvjerenju kako će se upravo to dogoditi), sustav će mnogo bolje funkcionirati. Novi graditelji će pronalaziti "izgubljene dijelove" ma gdje oni bili te će biti sposobni izumiti nove "dijelove" kad god to bude potrebno. Ključno pitanje kojim će se ljudi baviti tada će biti: "Kako postići da radimo 'prave stvari', svakoga dana?".

Sluga Leo, primjer "služničkog lidera", u svom liku nam donosi još jedan nagovještaj. Pretpostavimo da je sam Hesse pripovjedač u djelu "Putovanje na Istok" (što bi trebalo biti istinito), a on pred sam kraj priče i potvrđuje svoj identitet. Njegovo konačno sučeljavanje pri kraju je s malom prozirnom skulpturom: dvije figure spojene u jednu. Prva predstavlja Lea, a druga pripovjedača koji primjećuje kretanje materije unutar prozirne skulpture:

"Zamijetio sam kako se moja slika nadovezuje i stapa s Leom, njegujući ga i čineći ga jačim. Činilo se kako će s vremenom... ostati samo jedan: Leo. Jer on mora porasti, dok ja moram nestati. Dok sam tako stajao i pokušavao shvatiti što se oko mene događa, sjetih se kratkog razgovora kojeg sam jednom prilikom vodio s Leom tijekom veselih dana u Bremgartenu. Pričali smo o tome kako su pjesme i njihova kreacija mnogo živahnije i stvarnije od pjesnika samih."

Hesse nam je možda ovim riječima želio poručiti kako je Leo ustvari simbolično utjelovljenje njegove težnje da služi svijetu kroz svoja književna djela koja su "veća od njega samoga" te da će njegova djela, u čijem stvaranju on sam nije ništa više doli kanal, nastaviti služiti i voditi ljude na način na koji on, smušen i tjeskoban čovjek, nikada nije mogao.

Ne čini li vam se da Hesse, u ekstremnom obliku, naglašava nedoumicu sviju nas? Sve dok se ne usudimo stvarati, ne možemo se projicirati izvan nas samih kako bi služili i vodili.

Na što bi Camus dodao: "Stvarajte opasno!" (eng. Create dangerously)