Nažalost, prijelaz iz stanja inercije u kvantni rast sve je samo ne jednostavan, jer takvo kretanje zahtijeva značajnu evoluciju mentalnih modela i ponašanja. Opisane promjene, iako su neophodne, nikada nisu jednostavne, prije svega zato što traže novu razinu svjesnosti.

Autokratska paradigma liderstva je uglavnom povezana s prvom i drugom razinom moći. Autokratsko vodstvo ustvari je "samo-vlada" u kojoj organizacija postoji samo zato da bi služila potrebama i interesima lidera. Takav pristup često dovodi do ugnjetavanja djelatnika kako bi se zadovoljili hirovi lidera.

Paternalistička paradigma je uglavnom povezana s trećom i četvrtom razinom moći. Paternalistički način vodstva je onaj u kojem lider sebe vidi kao roditelja "izgubljene djece". Takav pristup potiče sljedbenike da tijekom vremena potpuno odustanu od preuzimanja odgovornosti i prihvate ulogu "djeteta".

Paradigma služničkog vodstva uglavnom je povezana s petom i šestom razinom moći, a obilježena je sa šest ključnih područja iz OLA modela. Služničko vodstvo primarno je usmjereno na zadovoljavanje potreba sljedbenika, pa tek potom lidera. U služničkoj organizaciji svaki se pojedinac potiče na služenje i vođenje što pomaže organizaciji da ispuni svoju misiju.


Priroda paternalističkog vodstva

Budući da organizacije uglavnom funkcioniraju na principima paternalističkog liderstva, važno je shvatiti posljedice takvog pristupa i putove za eventualna unapređenja. Grupna dinamika roditelj-zrela osoba-dijete, pojašnjena u modelu Transakcijske analize (Harris, 1969.), nam govori da u situacijama kada lideri preuzimaju ulogu roditelja, djelatnici obično dobrovoljno prihvaćaju ulogu djeteta. Sve to dovodi do stvaranja nezdravog oblika komuniciranja i interakcija u okvirima paternalističke organizacije. No, ovdje nailazimo na dva oblika ponašanja lidera:
1. Roditelj "koji odgaja" (pozitivna paternalistička organizacija);
2. Roditelj "koji kritizira" (negativna paternalistička organizacija).