Ovdje moramo reći da je menadžment veoma koristan alat u rukama pravog lidera. Neka osoba može biti kvalitetan menadžer, a da istovremeno ne bude kvalitetan lider. No, nitko ne može biti kvalitetan lider, a da istovremeno nije dobar menadžer. U tom je smislu korisno navesti promišljanja najuglednijih stručnjaka za liderstvo i menadžment, Petera Druckera i Warrena Bennisa o razlikama između ta dva fenomena:

"Menadžment se bavi nižom razinom poslovnih problema: kako mogu na najbolji mogući način nešto napraviti? (efikasnost, op. ur.). Liderstvo se bavi najvišim ciljevima: što zapravo želim postići? (efektivnost, op. ur.). Menadžment se odnosi na to 'kako raditi neke stvari na pravi način', dok se liderstvo odnosi na to 'kako raditi prave stvari'. Menadžment se odnosi na vješto uspinjanje po ljestvama; liderstvo određuje jesu li ljestve prislonjene na pravi zid."


1.6. Liderstvo je nusproizvod duhovnosti

Kako budemo napredovali kroz ovaj tekst, u našoj raspravi na temu liderstva, sve će vam više postajati jasno kako je kvalitetno liderstvo ustvari nusproizvod duhovnosti. Navedena činjenica je toliko značajna da ju moramo naglasiti već na samome početku budući da je provođenje iste osiguralo indijskoj civilizaciji da preživi više od 6.000 godina.

Ključni pojam koji se u indijskoj kulturi povezuje s liderstvom je Tyaga. Iako ovu sanskrtsku riječ nije lako prevesti, možemo ustvrditi kako se njezin smisao odnosi na kvalitete kao što su požrtvovnost, nesebičnost, samo-odricanje, odustajanje od vlastitih sebičnih interesa. Upravo je to vrlina koja lideru omogućava da postigne nemoguće.

No, na ovom mjestu moramo postaviti pitanje: Što je to duhovnost? Što je to samospoznaja?

Duhovnost možemo definirati kao stanje uzdizanja iznad religijskih dogmi i obreda koji se održavaju bilo u crkvi, džamiji ili hramu. Duhovnost znači prvo razumjeti, a nakon toga i spoznati, pa zatim doživjeti viši i složeniji život, onkraj fizičkih osjetila. Drevni mudraci su u svezi s time znali reći:

"Dobro je biti rođen u okvirima neke religije. Nije dobro umrijeti u njoj. Čovjek mora uvijek rasti kako bi se oslobodio ograničenja, pravila i doktrina koje priječe slobodu njegovih misli. Čovjek se mora osloboditi ceremonija i obreda kako bi dosegao razinu na kojoj crkva, hram ili džamija više nisu važni, na kojoj svi putovi završavaju u mjestu gdje svi putovi započinju."

Duhovni razvoj se postiže kada čovjek svoj svjetovni život usklađuje s ljudskim vrijednostima. Vrhunac duhovnog razvoja odnosi se na iskustvo vlastite stvarnosti koje su sveci i proroci svih vjera opisali na isti način:

1. "Moj Otac i Ja smo jedno" - Isus Krist,
2. "Ja sam istina" - Anal Haqq, islam,
3. "Ja sam to", "Ti i ja smo jedno" (So' ham) - sanatanadharma (vjekovna vjera Indije).