Hoće li čovjek preživjeti? Odgovor je bezuvjetan i glasi: "da, hoće". Ova se tvrdnja temelji na činjenici da su dalekovidni ljudi, koji vide mnogo dalje od svog vremena, već oblikovali plan čovjekovog preživljavanja. I ne samo preživljavanja već i dostizanja doba mira, povoljnih prilika i obilja za sve. Ovaj plan se temelji na življenju usklađenom s općeprihvaćenim ljudskim vrijednostima od strane svake vjere i filozofije u svijetu. Nažalost, čovjek je tisućama godina zanemarivao ovaj plan. Umjesto toga, nastojao je ostvariti sreću putem stjecanja i putem osjetilnih zadovoljstava. Sada polako shvaćamo da takav način života dovodi upravo do suprotnih rezultata - do pohlepe, nemira, napetosti, svađa, sukoba i duhovne praznine. Svijest o toj istini sve više raste i nastavit će se širiti kako se sve više budemo suočavali s okrutnom stvarnošću.

Razdoblje koje se nalazi pred nama, sve do početka dvadeset drugog stoljeća, možemo slobodno nazvati vremenom:

LJUDSKOG ZAJEDNIŠTVA, GLOBALNOG GOSPODARSTVA I PRIPADNOSTI SVIJETU.

Prijelazni period do novog zajedništva u moćnoj globalnoj državi bit će miran ukoliko lideri nauče uvjeravati, radije negoli dominirati. Prijeko potreban temelj za takvu vrstu liderstva, kao što ćemo raspraviti u ovom tekstu, odnosi se na kvalitetu nesebičnosti. Ostvariv je samo u slučaju kada će lideri, radi dobrobiti čovječanstva u cjelini, uzdignuti svoj pogled iznad individualizma usredotočenog na njih same.

Uzdizanje vizije na tako visoku razinu neće biti jednostavno. Tijekom posljednjih stoljeća pristup "osobnog interesa" pojedinaca, skupina i naroda duboko se usadio u ljudsku psihu, tako da nam je sada potreban svjestan napor, a možda čak i ozbiljan potres kako bi se on slomio i promijenio. Na sreću, povijest pamti mnoge pojedince koji su očuvali viziju čovječnosti učinivši tako najveće moguće dobro čovječanstvu. No, postoji i nebrojeno velik broj ljudi u svakoj zemlji i kulturi kojima pristup sadržan u drevnoj indijskoj molitvi - "neka cijeli svijet uživa u miru i obilju", ne predstavlja samo riječ na papiru, već način življenja. Govorim o muškarcima i ženama koji su nadvladali svoju sebičnost i posvetili svoj život poboljšanju života svojih sunarodnjaka.

U New Yorku, Londonu, Calcutti, Tokiju i drugim gradovima i mjestima žive ljudi koji u tišini izlaze nahraniti gladne, pomoći ojađenima i razveseliti bolesne. Oni su samo dio od milijuna ljudi koji znaju da nesebično služenje predstavlja nepresušni izvor velike radosti. Broj takvih pojedinaca iz dana u dan postaje sve veći.