Rezultati istraživanja provedenih na Stanford Research Institute u Americi potkrepljuju gornje navode. Tijekom osamdesetih godina mnogi su se američki znanstvenici bavili istraživanjem uzroka japanske dominacije u gospodarstvu, unatoč činjenici da Japanci nisu raspolagali s većim brojem sveučilišta i poslovnih škola na kojima se izučavalo poduzetništvo i menadžment.
Istraživanja Stanford Research Instituta usmjerila su pozornost na neka u Americi tradicionalno zanemarena područja ljudskog rada, zaboravljene odrednice kvalitetnog liderstva. Sublimirani rezultati istraživanja sadržani su u sljedećoj hipotezi: "Dvanaest posto 'uspješnog upravljanja' (pojam koji se u poduzetništvu koristi za liderstvo) čini znanje, a osamdeset i osam posto 'ophođenje s ljudima na ispravan način'."
U nastavku teksta ćemo dokazati da je karakter lidera ustvari taj koji osigurava "ophođenje s ljudima na ispravan način". Niti jedna druga vještina ne može zamijeniti ovu ključnu kvalitetu. Ugledni američki autor Emerson ovu je općepoznatu činjenicu izrekao riječima: "Ono što jesi toliko mi glasno zvoni u ušima da zapravo ne čujem ono što mi govoriš."
1.5. Liderstvo vs. Upravljanje
Još od Francuske revolucije znanstvenici su liderstvo smatrali nedemokratskim fenomenom, a na ulogu lidera gledali su kao na zloupotrebu privilegija povlaštene aristokracije i feudalaca. Sam pojam liderstvo poprimio je u akademskim krugovima negativnu konotaciju budući da je demokracija trebala donositi jednakost svima pa prema tome, smatrali su tada, nema potrebe za vodstvom od strane bilo kojeg pojedinca. Takav način gledanja na situaciju pokazao se posve pogrešnim.
Demokracija u svojoj biti donosi jednakost mogućnosti, što nikako ne znači da svi ljudi imaju jednake sposobnosti. Čak su i dva brata, istog nasljeđa i odgojena u jednakim uvjetima, različito sposobna u praktičnom životu. Nažalost, otpor prema liderstvu dugo se održao, posebice u Francuskoj i Americi koja je postavila "jednakost" za jedan od temeljnih stupova svojeg ustava.
Koncepcija liderstva novi je udarac doživjela s razvojem upravljanja kao društvene znanosti na sveučilištima što je kulminiralo sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je Robert MacNamara bio ministar obrane te kada je u američkoj vojsci koncepcija liderstva zamijenjena menadžmentom. U to su vrijeme SAD ratovale u Vijetnamu gdje su, po prvi puta u svojoj povijesti, izgubili. Ključni razlog njihovog poraza pronalazimo upravo u zamjeni koncepcije liderstva upravljanjem. Iz tog poraza su izvukli pouku, te su ubrzo nakon rata u obuci oficira iznova počeli naglašavati važnost liderstva.