Većina japanskih izvršnih direktora, a i veliki broj drugih lidera širom svijeta, osjeća da se njihov glavni zadatak odnosi na izgradnju takve kulture u svojim organizacijama. No, kako to da su Japanci postigli tako velik uspjeh u svojim poduzećima, dok su isti primjeri drugdje u svijetu relativno rijetki? Kako bismo shvatili japansko čudo, potrebno je razumjeti kulturu samuraja i duh bušida, drevnih tradicija koje ustrajnom primjenom ljudskih vrijednosti uzdižu pojedinca visoko iznad njegovih osobnih interesa.

U kulturnom nasljeđu Japana, samurajem se naziva ratnik čiji život odražava uvjerenje da su odvažnost, čast i odanost svojem šogunu (gospodaru) važniji od samog života. Kod samuraja je posebno bila razvijena, pored ostalih vještina, nepopustljiva snaga volje i to uz pomoć posta i trčanja po snijegu bosih nogu. Na taj način se u njih usađivao duh bušida. Bušido znači "način ratnika", pravila ponašanja koja naglašavaju odanost, hrabrost i dužnost.

Iako je Japan u Drugom svjetskom ratu bio poražen, iako gotovo i ne raspolaže nikakvim prirodnim resursima, a velik je kao i Kalifornija u SAD, postao je najmoćnija gospodarska sila u svijetu. Kako je to moguće?

Japanski politički, industrijski i poslovni šoguni (lideri) koji su se uzdigli iz pepela nakon poraza, odgojili su "industrijske samuraje" i u njih usadili duh gospodarskog bušida. Prema njihovom svjetonazoru, nikakva žrtva nije bila prevelika da bi se Japan pretvorio u svjetsku gospodarsku silu "broj jedan". Navedeno je doista očigledan primjer rezultata kojeg lideri mogu postići ako se čvrsto oslanjaju na osjećaj dužnosti, požrtvovnosti, poniznosti i naporni rad, te ako su nadahnuti vizijom koja je mnogo viša od njih samih.