6.2. Ljudska priroda

Kako bi mogao s ljudima postupati na ispravan način, lider mora poznavati ljudsku prirodu. Iako su razvijene mnoge koncepcije na tu temu, na ovom ćemo se mjestu usredotočiti na dvije.

Naime, najnovija istraživanja ukazuju na to da smo svi mi u velikoj mjeri motivirani unutarnjim potrebama. U tom je kontekstu primjenjiv Maslowljev koncept hijerarhije potreba koji nam govori o tome da su osobne potrebe u međusobnom odnosu:

1. Fiziološke potrebe (jake potrebe, prve se zadovoljavaju, slabo poticajne),
2. Potrebe za sigurnošću,
3. Društvene potrebe,
4. Potreba za samopoštovanjem,
5. Samo-ostvarenje,
6. Duhovnost (slabija potreba, posljednja se zadovoljava, jako poticajna).

Posljednjih godina svojeg života Maslow se posebno bavio duhovnim potrebama, koje čine samu osnovu istočnjačke kulture, etike i civilizacije već šest tisuća godina. Upravo ove potrebe potiču čovjeka na predanost, samopožrtvovnost i služenje uzvišenim ciljevima i idealima.

Drugi koncept predstavlja istočnjačko iskustvo koje nam govori da se ljudska priroda sastoji od tri osobine (gune):
1. Tamas - tupost, lijenost i inertnost,
2. Rajas - aktivni i strastveni aspekt prirode,
3. Sattva - čisti etički aspekt prirode koji teži skladu i uravnoteženosti.

Potreba da se osjete i uvide rezultati djelovanja dolazi iz rajasa; odustati od djelovanja zato što nema koristi rezultat je tamasa, a djelovanje bez direktne vezanosti za plodove djelovanja te uz spoznaju kako će oni prije ili kasnije, u ovom ili onom obliku, sigurno doći, rezultat je sattve. Istočnjačka civilizacija i kultura su preživjele samo zbog toga što se satvičkom liderstvu uvijek pridavala velika važnost. Satvički lideri su oduvijek snažno utjecali na Indijce - jedan od posljednjih primjera bio je Mahatma Gandhi.