Nažalost, u trenutku pojave recesije naišao je i trenutak kada je Colleen shvatila da će morati otpustiti određeni broj ljudi. To je bio pravi izazov koji ju je naveo da se zapita: "Kako i je li uopće moguće održati ozračje ljubavi i poštovanja u situaciji kada su otkazi neizbježni?" Kao i uvijek do tada, svoja je razmišljanja podijelila sa svim djelatnicima. Prije negoli su liste sačinjene, svi djelatnici kompanije su zajednički prolazili kroz strah, patnju i bol eventualnog gubitka radnog mjesta. Događalo se i da zajednički oplakuju nešto što se još nije dogodilo, budući da nitko nije znao tko će ostati a tko otići iz tvrtke. Tako su se kroz svjesnost o realnoj situaciji, bez potiskivanja emocija, pripremili na neizbježno... 

Colleen svojim kolegama, liderima u drugim organizacijama, poručuje: "Dajte si vremena za razgovore s ljudima. Svi mi strahujemo zbog istih razloga, sve nas prožima ista tjeskoba. Pružite ljudima ljubav, a ne kazne i 'batine'. Velika je greška što u svijetu biznisa bježimo od emocija. Bježimo od velikih strahova koje su tu među nama. Svaki čovjek ima svoju priču. Poslušajte ju. Poštujte ju."

Često ukazuje na veliki problem liderstva u svijetu: "Svijetu nedostaju pravi vizionari, ljudi koji mogu oslikati planinu tako da svi poželimo osvojiti njezin vrh." I dodaje: "Utjecaj nikada ne proizlazi iz titule ili formalnog položaja. Utjecaj proizlazi iz ljudi. Ako imaš u njih povjerenja, ako ih doista poštuješ oni će ti sve to vratiti. Liderstvo je prije svega služenje. Mi lideri moramo težiti k tome da budemo sluge."

Boylan je pohađala studije za profesora glazbe, da bi je u ranim 70-im radoznalost i želja da shvati na koji način svijet doista funkcionira odvele u svijet biznisa. Kaže kako se jako dobro sjeća poslodavaca na koje je nailazila: "Sama sebi sam tada rekla da, ako ikada postanem visoko pozicionirani menadžer, nikada neću zaboraviti kako zapravo izgleda 'život na prvoj liniji fronte', na dnu hijerarhijske ljestvice, te da nikada neću ljude tretirati na isti način na koji su mene tretirali u tim vremenima." Budući da je oduvijek željela pridonijeti zajednici nečim vrijednim, polazi od pretpostavke da i svi druge ljudi u sebi gaje istu želju: "Ljudi ne dolaze na posao da bi zabušavali. Upravo suprotno, ljudi kroz posao traže samo-ostvarenje i način da doprinesu društvu."

U svoju organizaciju Colleen svjesno unosi vrijednosti ljubavi, sreće i kvalitetnih međuljudskih odnosa, te tvrdi kako su "muški i ženski principi u jednakoj mjeri potrebni za izgradnju cjelovitog i uravnoteženog poslovnog okružja." S nelagodom pristaje na intervjue i napise o sebi: "Nisam pristala da napišete ovaj tekst o meni kako bih postala slavna ili bogata, niti mi je želja da izigravam ičijeg gurua. Jedino što želim jest ukazati javnosti koliko je biznis važno uvesti ljubav na radna mjesta."