Ne čini li Vam se to pomalo čudnim?

Ne, nimalo. To je jednostavno tako. Inženjeri obično nisu dobri lideri, nisu baš dobri u ophođenju s ljudima. No, smatram kako mogu naučiti tu vještinu.

Niste li baš Vi karijeru započeli kao inženjer?

Jesam. No, u jednom sam trenu morao donijeti odluku, odbaciti sve što sam do tada naučio i upustiti se u potpuno nepoznato područje. Na fakultetu nisam odslušao niti jedan kolegij koji bi mi pomogao u vođenju kompanije. Zato sam se uhvatio čitanja te sam o liderstvu i menadžmentu učio iz velikog broja knjiga i od mladog kolege, Toma Hollorana.  

U mladosti ste bili veoma sramežljiva i povučena osoba. Vjerojatno Vam je bilo iznimno teško prilagoditi se potreba posla: javnim govorima i stalnoj interakciji s širokom javnosti?

Istina. Doista mi je bilo teško. No znate, i ja sam pomalo "čudan". Uživam u nekonvencionalnom. Uvijek želim raditi nešto drugačije. Odmah nakon pokretanja Medtronica čuo sam za kirurga Walta Lillehea sa sveučilišta Minnesota. Shvatio je da sam, iako stidljiv i povučen, voljan pridružiti mu se u sali za operacije kako bi na licu mjesta zajednički provjerili ispravnost funkcioniranja strojeva koje sam im prodao. Zato me je prihvatio kao osobu. Često mi je znao reći da sam "jedini inženjer na ovome svijetu koji je voljan prisustvovati operaciji." Iako nisam bio otvorenog karaktera, Walt me je zavolio. Provodio sam sate i sate u njegovom društvu, iako mi je, moram to priznati, teško bilo sudjelovati u njegovim "krvavim pothvatima". 

Zapravo, ta će ekipa ove godine proslaviti 50. godišnjicu prve operacije srca, na koju sam pozvan kao VIP gost. Jedva čekam da se družim s ljudima koje poznam već dugi niz godina, još od vremena kada smo zajednički, u laboratoriju, osmišljavali planove tada velikog pothvata. Srećom, sve je dobro ispalo, a ti su mi ljudi i danas prijatelji. Svi su oni, bez obzira gdje ih je karijera kasnije odvela, ostali u kontaktu s Medtronicom, najviše zbog mene. Jednostavno rečeno, bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme.