Zapanjen sam koliko sličnosti ima u Vašim i riječima Bill George. U knjizi je napisao jednu rečenicu koja me potaknula na razmišljanje, kako je "...u trenutku dolaska iz Honeywella bio potpuno druga osoba od čovjeka koji je iz Medtronica otišao u mirovinu." Možete li nam približiti odnos vas dvojice? Što ste naučili jedan od drugoga?

Mislim da Bill nije od mene baš puno naučio. U trenutku kada sam nastojao privoljeti ga da nam se pridruži, vodio je značajnu poslovnu jedinicu Honeywella s godišnjim prometom od 2 milijarde US$. Tada je već imao dva sina a cijela se obitelj ponosila njegovim uspjesima na području avio-elektornike.

Misiju Medtronica sam mu izložio prilikom susreta, u jednom malom lokalnom hotelu. Detaljno smo ju analizirali. Kasnije mi je često znao reći kako nisam trebao to učiniti, budući da je upravo misija duboko utjecala na njega. Odnio ju je kući kako bi porazgovarao s ostalim članovima svoje obitelji. Georgovi su veoma religiozna obitelj koja značajne odluke uvijek donosi zajedno. Tako su zajednički odlučili da je za Billa bolje da napusti Honeywell, velikog proizvođača opreme za vojnu industriju, i prijeđe u Medtronic, jer su zaključili kako mu naša organizacija pruža mnogo veće mogućnosti da učini nešto dobro za zajednicu. Bill nam se pridružio ponajviše zbog svoje obitelji koja je prihvatila našu misiju i učinila je svojom. On je veoma religiozan čovjek koji uvijek posjećuje tjedne okupljanja u crkvi. Izuzetno kvalitetan lider. S vremenom se morao malo promijeniti... Možda je ispravnije reći kako je trebao sazrijeti. 

Biti "spor" kako bi na kraju bio "brz"?

Osobno ne vjerujem u "sporost". Vodim se sloganom : "Pozor! Pucaj! Ciljaj!" (eng. – Ready, Fire, Aim – op. prev.) Vjerujem u intuiciju... Ako nešto osjećaš, tada to i napravi. Bill George se u početku pomalo kruto držao prema ljudima, no brzo se  smekšao i postao izuzetan lider. Štoviše, fantastičan lider! Svoja je promišljanja sjajno opisao u knjizi Authentic leadership.

Kad je u pitanju Medtronic, uvijek podupiremo ležernost. Npr. djelatnici me i danas zovu imenom, Earl. Iako više nisam fizički prisutan, i dalje pišem pisma djelatnicama kada ostvare 15, 20, 25, 30 ili 35 godina službe. Želim im se osobno zahvaliti na njihovom doprinosu. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme svakog mjeseca napišem sedam do deset pisama ljudima koji su u kompaniji proveli čak 30 godina.