Tako dugo? (Smijeh) Možete li nam nešto reći o osobnoj promjeni kroz koju ste prošli i koja  je naposljetku toliko utjecala na bolnicu?

Karijeru sam počeo u zvanju inženjera, a praksu odradio u državi Minessota. U početku smo radili isključivo pacemakere, da bi nakon nekog vremena počeli proizvoditi i druge aparate koji pomažu radu srca. Pacemaker je poprilično jednostavan mehanizam, spajate ga na srce čovjeka, odredite otkucaje srca i odmah vidite rezultate. Ako govorimo o aparatima koji služe za ublažavanje boli, situacije je u velikoj mjeri drugačija. Naime, u proizvodnji tih aparata ovisite o tome što vam pacijent kaže. Teško je znati koliko ste uspješno nešto napravili budući da se zapravo ništa vidljivo ne događa. Ne postoji način da izmjerite bol.

Ono što me je u jednom trenutku počelo zanimati jest pitanje: "Zašto se događa da isti aparati u nekim slučajevima rade, a u drugima ne rade". Zašto se to događa? Počeo sam tada putovati s našim trgovačkim putnicima. Nakon nekog vremena, otkrio sam tajnu.

Otkrio sam da pojedini doktori na posve drugačiji način prezentiraju svojim pacijentima aparate. Neki bi samouvjereno rekli kako će "vam ovo pomoći i ukloniti bol." Točka. Nema dalje. Tada su aparati, u velikom broju slučajeva, ispravno funkcionirali. Drugi bi pak rekli kako "postoji neki novi lijek koji bi vam mogao pomoći, ali nisam siguran hoće li funkcionirati ili neće." Otkrio sam da je u takvim slučajevima učinkovitost aparata bila mnogo, mnogo manja. Shvatio sam da je učinkovitost direktno ovisna o načinu komunikacije na relaciji doktor - pacijent.

Zatim smo osnovali organizaciju pod imenom Archaeus koja je okupljala stručnjake raznih profila kako bi se bavili proučavanjem načina na koji mentalno stanje pacijenta utječe na uspješnost djelovanja lijekova ili aparata.

Otkriće da elektronsko-mehanički aparati funkcioniraju u mjeri u kojoj su doktori uvjereni da će doista to i činiti u to je vrijeme bilo gotovo nevjerojatno. Shvatili smo koliko je zapravo važno da liječnici na ispravan način komuniciraju s pacijentima što nas je odmaklo od razvoja novih tehnologija prema proučavanju mentalnih modela i utjecaja uma na sveukupno zdravlje. Na stručnim skupovima smo počeli čvrsto zagovarati povezanost um-srce budući da smo otkrili kako je ta psihološka komponenta iznimno značajna.