Uvodnik: Sustavno razmišljanje u praksi

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Poštovani čitatelji,

tema mjeseca svibnja na portalu Quantum21.net nosi naziv "Sustavno razmišljanje u praksi". Više slučajno nego namjerno (iako osobno vjerujem kako "ništa nije slučajno") u posljednje se vrijeme često bavimo sustavnim razmišljanjem. Nakon posebnog broja stručnog časopisa qLife u cijelosti posvećenog sustavnom razmišljanju nastavljamo s proučavanjem tog staro-novog pristupa upravljanju organizacijama. Kažem "staro-novog" jer sam ispravno upozoren od strane jednog kolege da se ne radi o "novom pristupu menadžmentu" kako sam to naveo u uvodniku qLife-a već više o "načinu funkcioniranja prirode" od trenutka stvaranja Univerzuma pa sve do današnjih dana. Naime, oduvijek je sve bilo povezano sa svime. Oduvijek su ljudi, svjesno ili podsvjesno, kreirali sustave. Nažalost, zapadnjački menadžment već se desetljećima bori protiv te neosporne činjenice što u praksi stvara enormne probleme na svim razinama.

Kako bi se pomakli od teoretiziranja, ovaj smo mjesec naglasak stavili na upotrebu sustavnog razmišljanja u praksi. Iskoristili smo rijetku priliku da porazgovaramo s Barbarom i Alenom Marotom, kolegama savjetnicima koji su se nedavno vratili iz Engleske oduševljeni novim spoznajama, Johnom Seddonom i Vanguard pristupom koji koriste sustavno razmišljanje na konkretnim primjerima u praksi. I to veoma uspješno!

Priča o Vanguardu čini mi se zanimljiva iz jednog posebnog razloga. Naime, u posljednje vrijeme izgleda da su napori usmjereni ka transformaciji sustava uzaludno rasipanje energije. Svi se mi osjećamo kao da "ništa ne možemo promijeniti" što je djelomično i točno. No, tko može nešto napraviti? Uz pomoć kojih metoda? U priči o Vanguardu doznajemo upravo o tome, na koji način je moguće promijeniti funkcioniranje nekog sustava. Iako se rješenja čine radikalnima (posebno direktori koji navlače radna odijela kako bi pomagali radnicima i tako otkrili dinamiku sustava) ona to zapravo nisu. Posve su prirodna i logična. Zapravo, radi se o povratku zdravog razuma u svijet liderstva i menadžmenta.

Ono što za hrvatske prilike jeste radikalno stavljanje je u prvi plan sustava za razliku od ljudi. Iako u našoj stručnoj javnosti prevladava mišljenje da su "ljudi najvažniji" sustavno razmišljanje nam pokazuje da nisu, da su odgovorni za najviše 15% konačnih rezultata funkcioniranja te da je dizajn sustava najvažnija kategorija. Što je sasvim točno teza koju ću također pojasniti na primjeru iz prakse, kako bih se i sam uključio u duh ovoga broja!