Od usmjerenosti na ljude do stručnjaka za sustav

Razgovor s Barbarom Marot Barbara Marot diplomirani je psiholog. Karijeru je započela kao savjetnik za ljudske resurse. Osmislila je i oblikovala niz radionica iz područja prodaje, rukovođenja te upravljanja ljudskim resursima, mnogim je organizacijama pomogla odabrati i razvijati zaposlenike. Od 2007. do 2009. godine bila je stalni kolumnist portala MojDoktor u sklopu priloga Zdrava radna okolina. Radeći s tvrtkama uviđa ograničenja usmjeravanja na ljude te se usavršava u području oblikovanja i upravljanja sustavima. 2010. godine pokreće Vanguard savjetovanje d.o.o.

Radi ono što voliš ili voli ono što radiš? Na koji način odabrati zanimanje? Ili poziv? Treba li se pri tome rukovoditi onime u čemu si dobar ili onime za čime postoji potražnja? Ova i slična pitanja najčešće si postavljaju mladi ljudi pred odabir karijere i mnogi će reći kako jednostavni odgovori na ova pitanja ne postoje. I zaista, odgovor nije jednostavan budući da nas usmjerava za dugačak period našeg budućeg života i velikim dijelom određuje naše kasnije osobno zadovoljstvo.

Većina ljudi nakon završenog formalnog obrazovanja odabere određeno usmjerenje i njega se drži gotovo cijeli svoj radni vijek. Ovo ne znači da nužno ostaju u istoj tvrtci, međutim usmjerenje ostaje uglavnom isto. Ukoliko ste proaktivna osoba sami ćete odabrati područje i na njega se usmjeravati kada se prijavljujete za posao. Nakon nekog vremena dobit ćete posao, usavršavat ćete se iz tog područja, upoznat ćete krug ljudi koji se bave sličnim stvarima, steći klijente. Sve to pridonosi tome da iako odlučite napraviti iskorak u karijeri, promijeniti tvrtku ili sl., ipak ostanete blizu onome što ste do tada radili. Malo je onih koji se odluče na drastične pomake te npr. iz financijskog sektora pređu u umjetnost ili poljoprivredu.

No, okolnosti ipak ponekad odvedu ljude iz jednog područja u drugo. Zanimljiv je stoga primjer Barbare Marot, diplomirane psihologinje koja se rano upustila u poduzetničke vode što joj je omogućilo da samostalno odlučuje o zaokretima u svom profesionalnom putu. Suradnja s malim i srednje velikim poduzećima omogućila joj je da brzo uviđa pozitivne i negativne rezultate usluga koje je pružala, a malo tržište sililo ju je da brzo donosi odluke i prilagođava se zahtjevima. Zbog toga je u relativno kratkoj karijeri prošla podugačak put od organizacijskog psihologa do konzultanta za unapređenje sustava. Kada govori o tome kaže:

BM: Kada razmišljam o svojoj karijeri za koju se objektivno ne može reći da je jako duga, nameće mi se misao da iako sam napravila ogromne zaokrete nije bilo teških odluka. Mislim da mi je u tome pomoglo što sam se rukovodila pitanjima: “Što je to što ja volim raditi, u čemu uživam, kada se dobro osjećam?” i “Kako mogu bolje pomoći svojim korisnicima?“