Nakon završene gimnazije upisala sam studij psihologije. Kao i većina studenata, koji su u to vrijeme upisivali taj smjer, jednoga sam se dana vidjela u području kliničke psihologije, a rad s tvrtkama nije bilo nešto što me imalo privlačilo. Želja za pomaganjem drugima da budu sretniji i zadovoljniji bila je razlog zašto sam odabrala tu struku i zamišljala se u kliničkom okruženju. Međutim, pred kraj studija uvidjela sam da se to isto može učiniti i ukoliko se pomaže organizacijama, pa čak i da se na taj način može pomoći puno većem broju ljudi. Dok sam kroz kontakte s kliničkom praksom sve više uviđala koliko je ograničen domet psihoterapeuta, rad na prevenciji kroz pomaganje ljudima da na poslu budu uspješniji i da im taj dio života bude kvalitetniji činio mi se sve privlačnijim. Kako tvrtke čine ljudi koji posluju s drugim ljudima, vjerovala sam da moje znanje iz psihologije može u tome pomoći.

Ipak, igrom slučaja prvi posao dobila sam u tvrtci koja se tada bavila savjetovanjem iz područja marketinga i grafičkim dizajnom. Ideja je bila sa se uključim u to sa svojim znanjem iz psihologije. To je bila ideja, međutim to nikad nisam radila. Osluškujući zahtjeve korisnika u to vrijeme, prepoznali smo potrebu za osmišljavanjem radionica iz područja prodajnih vještina i to je bilo nešto s čime sam počela. U to vrijeme su te radionice bile jako dobro posjećene. Vjerujem da sam imala veliki broj polaznika zato što su ti programi davali ljudima znanja koja kroz formalno obrazovanje ili na neke druge načine nisu imali prilike steći. Bili su korisni iz razloga što su polaznicima davali odgovor na pitanja što se događa u glavi kupca, što je bitno u kontaktu s kupcem, kako svojim ponašanjem možemo privući ili otjerati kupca i sl. Na zabavan i jednostavan način pokušala sam pomoći ljudima da budu uspješniji prodavači i da bolje razumiju svoje kupce.
 
Također, slušajući probleme korisnika, uvidjeli smo da kod njih postoji potreba za pomoći pri odabiru novih zaposlenika. Kada im se ukazala potreba za novim zaposlenicima nisu znali od kuda početi. Da li pitati ljude za preporuku, zaposliti nekog poznatog ili ne, kako i gdje objaviti natječaj, kako selekcionirati prikupljene molbe. Poslodavci su se pitali kako voditi razgovor, što pitati? Kako dobiti što više informacija o kandidatu? Na osnovu toga razvila sam proces selekcije kojem je svrha bila osigurati poslodavcima informacije za utemeljenu odluku o tome koga zaposliti.