q21: Po čemu se razlikuju te dvije vrste organizacija?

BM: Organizacije oblikovane prema sustavnim principima kreću od zahtjeva korisnika i oblikovane su u skladu s njima. Njihov je odnos s korisnicima baziran na pitanju što treba, što vam je bitno. Takve su organizacije fleksibilne i brzo se prilagođavaju promjenjivim zahtjevima korisnika. Organizirane su na način da što efikasnije rade samo ono što korisnicima dodaje vrijednost i ništa osim toga. Donošenje odluka je integrirano s poslom, tj. svatko može i zna na temelju čega donijeti odluku koja se tiče njegovog posla. Mjere su u takvom sustavu proizišle iz svrhe odnosno onoga što je bitno našim korisnicima. Dobavljači se tretiraju kao dio sustava i s njima se također razvija partnerski odnos. Svi su usmjereni na učenje o tome što je bitno našim korisnicima i kako se to mijenja, u kojoj mjeri im to ispunjavamo, na koji način možemo raditi efikasnije… Zaposlenici su u takvom sustavu zadovoljni, ispunjeni i motivirani samim poslom koji obavljaju. U takvom sustavu menadžment radi "NA SUSTAVU".

S druge strane organizacije "naredbe i kontrole" i s korisnicima i s dobavljačima imaju ugovorne odnose. Organizirane su "odozgora prema dole" a ne "izvana prema unutra". Funkcionalno su podijeljene i na taj se način gubi suradnja i preglednost. Donošenje odluka je odvojeno od posla, u takvim firmama često čujete: “Nisam ovlašten za donošenje takve odluke, morat ću pitati šefa.” Mjere su usmjerene na ciljeve, standarde, budžete, jedinice proizvodnje. Promjena je u takvim sustavima reaktivna i uvodi se kroz projekte. Ljudi su ekstrinzično motivirani i stalno iznova morate osmišljavati motivacijske strategije. Uloga menadžmenta je kontrola i upravljanje ljudima i budžetom. Ovo je način poslovanja koji vas uče u većini poslovnih škola. Međutim, pokazao se puno skuplji i manje efikasan od gore navedenog sustavnog pristupa.

Nažalost, ono što često susrećemo kod nas u Hrvatskoj jest transformacija tvrtki koje su nekada bile oblikovane prema zahtjevima svojih korisnika, usmjerene na njihove zahtjeve i efikasnu isporuku bitnog, rastom i razvojem sve više postaju organizacije "naredbe i kontrole".  Ono što se događa je da se rastom posla i zapošljavanjem sve većeg broja ljudi polako javlja osjećaj gubitka kontrole pa direktori takvih tvrtki traže uvijek nove načine kako bi "znali" što se dešava. No, nije ni čudno da je tako. U javnosti su sve do nedavno egzistirale isključivo metode koje proizlaze iz klasičnog načina upravljanja pa stoga u tvrtke ne mogu drugo nego uvoditi principe "naredbe i kontrole".