Obilježja tradicionalnog pristupa menadžmentu:
- Podjela na funkcije s jasnim numeričkim ciljevima,
- Pojednostavljivanje i specijalizacija radnih zadataka,
- Odvajanje odlučivanja od rada,
- Usmjeravanje na kratkoročnu profitabilnost i financijske pokazatelje,
- Unapređenje sustava usmjeravanjem na ljude, radije negoli uzimanjem u obzir sustava po sebi.

Opisani pristup manadžmentu koji menadžerima osigurava (lažni) osjećaj kontrole svoje korijene vuče iz davnih vremena s početka 20. stoljeća, još iz Fordovih proizvodnih pogona. Snažno se urezao u kolektivnu svjest te ga zato čak i danas rijetko preispitujemo.

Kompanija Toyota Motors dugi je niz godina svojim primjerom pokazivala kako primjena Demingovih načela i odustajanje od uobičajenih načela masovne proizvodnje višestruko povećava uspješnost i učinkovitost proizvodnog procesa. Taiichi Ohno, utemeljitelj Toyota Production System (TPS) primijenio je, dodatno razvio i prilagodio mnoge Demingove ideje za rješavanje Toyotinih poslovnih izazova druge polovice 20. stoljeća. Maleno tržište s raznolikim zahtjevima korisnika prisililo ga je da velike proizvodne serije zamijeni brzom izmjenom strojeva te na taj način organizira pogone sposobne proizvoditi u "serijama" od jednog komada! Zbog nedostatka kapitala Toyota nije bila u mogućnosti držati visoke zalihe pa je stoga "skraćivanje roka isporuke" prihvatila za ključnu mjeru unapređenja konkurentnosti. Ta ih je mjera dodatno silila raditi na kvaliteti jer je svaka pogreška produžavala konačni rok isporuke i činila proizvodni proces skupljim. Iz tog razloga odlučivanje se moralo delegirati na radnike, nisko u hijerarhijskoj strukturi, koji se usmjeravaju na suradnju prilikom otklanjanja problema. Iz takve nepovoljne situacije u konačnici se razvio posebno učinkoviti sustav proizvodnje koji je zatim mnoge druge potaknuo da ga proučavaju i kopiraju.

John Seddon, osnivač savjetničke tvrtke Vanguard, proučavajući Deminga i Ohnoa zaključio je kako njihov pristup jako dobro odgovara na zahtjeve i potrebe uslužnih organizacija s kojima je tada surađivao. Seddon se već ranije u svome radu osvjedočio da je mnogo isplatljivije usmjeravati se na sustav (organizaciju i način rada) nego na razvoj ljudi, što mu je Deming dodatno potvrdio i pojasnio.

Seddon je nadalje shvatio kako je Toyota Production System razvijen za rješavanje specifičnih problema proizvodnje automobila prema ritmu narudžbi te da se praksa Toyote ne može tek tako kopirati i prenositi u druge organizacije. Ideju po kojoj ćete biti uspješni kao Toyota ako budete radili isto što i Toyota smatrao je suštinski pogrešnom. Takav prevladavajući pristup ponukao ga je da započne prilagođavati načela sustavnog razmišljanja uslužnim organizacijama. Tako je tijekom godina razvio Vanguard metodu koja se danas uspješno primjenjuje diljem svijeta.

Osnova metode leži u pristupu koji zamjenjuje puko korištenje raznih metoda i alata proučavanjem postojećeg sustava i poticanjem menadžmenta da ustaljeni način razmišljanja o tome kako treba dizajnirati i voditi tvrtku zamijeni sustavnim pristupom. Normativno učenje, odnosno učenje kroz iskustvo, osnova je za promjenu razmišljanja budući da se racionalne rasprave i prisila nisu pokazale uspješnima.

Tablica 1: Tradicionalni pristup ("naredba i kontrola") vs. Sustavni pristup - pogledati u PDF-u!