Iako ste za svoj rad primili pohvale mnogih uglednika iz cijelog svijeta, u Velikoj Britanija su Vas često kritizirali. Zašto je tako i radi li se možda o kulturološkim razlikama?

EB: Moram reći da za to postoje samo dvije riječi: ljubomora i glupost. Nažalost, glupost je ona koja prevladava. Neki ljudi jednostavno ne razumiju moj rad. Nikada nisu pročitali moje knjige i nikada nisu pohađali neki od mojih seminara. U isto vrijeme vrhunski matematičari, fizičari, dobitnici Nobelovih nagrada, ne samo da prihvaćaju moj rad, nego ga i vole.

Ono što je svima potrebno je otvorenost, tj. otvoreno stajalište. Trener australskog kriket tima, John Buchanan, pozvao me je jednom prilikom da održim seminar o lateralnom razmišljanju njegovim igračima i menadžmentu. Od tada pa do danas stalno pobjeđuju. Ne mislim da su tako moćni postali samo zbog seminara. No, njihov stav kako bi "nešto možda mogli naučiti" sigurno je značajno pomogao. Ista se stvar dogodila kroz suradnju s australskim nogometašima. Prošle sam godine zamoljen od strane West Coast Eaglesa da im održim trening, nakon kojeg su osvojili prvenstvo po prvi puta u mnogo, mnogo godina. Tu se opet radi o stavu da "treba slušati", da bi "se moglo nešto i naučiti", da bi "se moglo nešto novo istražiti" - i to držim iznimno značajnim.

Metodu "blaćenja" vidim kao nesposobnost konstruktivnog kritiziranja. Iako radim u cijelom svijetu, u Japanu, Koreji, Indiji, Južnoj Americi, Sjevernoj Americi i Kanadi, nigdje nisam naišao na otpor kao u Velikoj Britaniji. Od europskih država Španjolska je s najvećim entuzijazmom prihvatila moj rad – što se odrazilo na zemlje Južne Amerike u kojima se govori španjolski jezik. Od ostalih europskih zemalja značajan interes su pokazale Italija i Rusija.

Pitali ste me o mogućim problemima koji proizlaze iz različitosti u jeziku, kulturi itd. Realnost je potpuno drugačija od onoga što možda mislite. Uzmite na primjer Lateralno razmišljanje ili Six Thinking Hats metodu koje se naveliko koriste u Kini i Japanu te u mnogim drugim zemljama gdje je zapadnjački način razmišljanja neprihvatljiv. Drugim riječima, te su metode prihvaćenije od drugih baš u tim zemljama jer je u njihovoj kulturi prepiranje neprihvatljivo - neslaganje i agresivno napadanje drugih ljudi koji razmišljaju na drugačiji način za njih je iznimno nekulturno i bezobrazno. Sve to govori da kulturološki utjecaj na naše programe nije tako značajan kao kod drugih metoda. Naime, moja prva knjiga, The Use of Lateral Thinking, u Japanu se prodala u više primjeraka negoli Love Story u SAD-u.

Neprijateljski pristup raspravi ili pregovaranju, ideju da se usredotočite jedino zato da bi suprotnu stranu uvjerili da je u krivu, smatram glupom. Dozvolite mi da vam opišem jedan zanimljiv primjer. Jedan moj kolega je u SAD-u koristio metodu Six Thinking Hats u radu s porotnicima na sudovima. Korištenjem te metode, veoma brzo su dolazili do jednoglasne odluke. Suci u Michiganu i Wisconsinu su bili toliko impresionirani te su iskoristili svoje pravo da preporuče porotnicima da nauče razmišljati prema metodi Six Thinking Hats.