Ken Robinson u sada već legendarnom predavanju na TED-u preispituje temeljne pretpostavke tradicionalnog obrazovnog sustava koji najveći značaj još uvijek pridaje "umu" i "racionalnom". Iako smo pomalo već svi svjesni kako u cijeloj toj priči jednostavno "nešto ne štima", nastavljamo po starom: promoviramo i glorificiramo pojedince uspješne u svladavanju prepreka akademskog života te istovremeno marginaliziramo "one druge", kreativne pojedince koji odbijaju prihvatiti postavljena "pravila igre", koji se "stalno nešto bune" i nastoje nešto mijenjati. Njihove "lude ideje" imununološki sustavi naših organizacija s gnjušenje odbacuju uz posljednju opomenu tvorcima da se "konačno urazume". No, zakoni modernog biznisa nam poručuju da uspješne organizacije naporno rade na uspostavi balansa među predstavnicima jedne i druge skupine ne dovodeći više u pitanje premisu po kojoj konkurentsko napredovanje nije moguće ostvariti bez kretivnog doprinosa "drugačijih ljudi"...