U današnje vrijeme ni jedan pojedinac nije dovoljno inteligentan da samostalno oblikuje cjelokupni sustav. Nitko ne može točno predvidjeti uspješne intervencije unutar gustih mreža koje nazivamo organizacijom. Ne možemo spoznati što je ljudima bitno ili razumjeti način na koji obavljaju svoj posao. Nemamo drugog izbora... moramo pozvati ljude da se uključe u proces kreiranja promjena.

Iskustvo mi govori da su ljudi uglavnom inteligentna bića - sposobni su ostvariti svoje ciljeve čak i onda kada se to čini nemogućim, zaobići prepreke i besmislena pravila, osmisliti mreže za podršku i pomoć u učenju. Organizacije su obično nesvjesne ogromnih mogućnosti svojih zaposlenika... sve dok ih ne uspiju potaknuti na sudjelovanje u kreativnim procesima. Kompleksnost tih organizacija veoma je velika i zahtijeva angažman cjelokupnog sustava kako bi ubiranje plodova prisutne ali nevidljive inteligencije bilo moguće.
Tijekom posljednjih deset godina pioniri na području organizacijskog razvoja (Marvin Weisboard i Sandra Janoff, Robert Jacobson, Kathy Dannemiller) razvili su nove načine poticanja i uključivanja velikog broja djelatnika u proces inoviranja i osobne promjene. Pa ipak, čak i uz jasne dokaze o uspješnosti tog procesa, većina se lidera još uvijek teško odlučuje na njegovo korištenje. Lideri su doživjeli mnoga negativna iskustava sa participacijom pa im izraz "grupno sudjelovanje je nužnost" zvuči kao smrtna kazna. Pa ipak, moramo prihvatiti dvije istine:
1.nikoga ne možemo prisiliti da se promijeni;
2.ne postoji dvoje ljudi koji svijet vide na jednak način;

Jedino što možemo učiniti je uključiti ljude u promjene od samog početka. Ukoliko im je nešto bitno i smisleno, zagovarat će promjenu s entuzijazmom. Moramo ih prihvatiti kao sudionike promjena želimo li pridobiti njihovu inteligenciju i podršku. Ljudi podupiru samo ono što su sami kreirali.


Različitost - put do jedinstva

Svaka promjena započinje s promjenom smisla. Sa druge strane, svatko doživljava svijet na svoj način. Ključna su zato pitanja:
- da li je moguće pronaći zajednički smisao uz istovremeno uvažavanje različitosti?
- postoji li način na koji organizacije mogu razviti zajednički osjećaj važnosti bez da prisiljavaju zaposlenike na prihvaćanje tuđeg mišljenja?