Ovdje nailazimo na paradoksalnu situaciju. Slušamo li pozorno različite interpretacije, ne možemo a da ne uvidimo da one potječu iz istog centra. Porastom svjesnosti o tom jedinstvu unutar raznolikosti, mijenjaju se i odnosi sudionika na bolje. Razvija se razumijevanje, uočavaju se zajedničke težnje, snovi i nadanja unutar raznolikosti. Tada se u odnosima počnu događati čudesne stvari. Ljudi se otvaraju jedni drugima, postaju kolege u pravom smislu te riječi. Stare povrede i loša iskustva se najednom zaboravljaju. Započinje istinska suradnja, bez suzdržavanja, povlačenja, čekanja na tuđe vodstvo. Ljudi se aktivno preispituju jer rade na problemu koji im je važan, značajan, i kojeg postavljaju ispred starih konflikata i poteškoća. Kada otkriju zajednička stremljenja, sami traže suradnju… bez obzira na nekadašnja neslaganja.
Za života sam vidjela nevjerojatne primjere pokretanja grupe nakon identifikacije zajedničkog interesa. Ljudi počnu međusobno surađivati kada u poslu otkriju smisao koji im je svima podjednako važan. Okupljeni oko zajedničkog cilja, prelaze preko starih nesporazuma, svjesni da su jedni drugima potrebni. Spremni su unaprijediti međusobne odnose jer shvaćaju da jedino tako mogu ostvariti vlastite težnje.


Ljudi uvijek iznenađuju

Društvo u kojem danas živimo karakterizira čovjeka na trivijalan način i svrstava u "određenu kategoriju." Razlog tome leži u upitnim dostignućima moderne psihologije i u općoj prezauzetosti koja nas onemogućava da nekoga doista i upoznamo. Neuspješne organizacijske promjene uvijek rezultiraju "krivcem". Menadžeri obično primjećuju samo one zaposlenike koji usporavaju i sabotiraju njihove sjajne planove - sve one koji se "opiru", tvrdoglave i preplašene kolege koji "uporno žive u prošlosti." Pri tome sami sebe također etiketiraju, ali mnogo velikodušnije, kao "začetnike" ili "kulturalne kreativce."

Nedavno sam dobila na poklon majicu sa sjajnim motom ispisanim na poleđini: "Ne možeš mrziti čovjeka kojeg dobro poznaješ." No, u današnjim uvjetima stalne žurbe i stresa, nemamo vremena za slušanje tuđih životnih priča, istinsku znatiželju da nekoga zaista upoznamo i razumijemo njihovo ponekad čudno ponašanje. Slušati kolege - njihova različita tumačenja, životne priče i razumjeti što je za njih 'smisleno' - uvijek dovodi do transformacije odnosa. Slušanje uvijek zbližava. Čak i kada nema simpatije ili odobravanja za njihovo ponašanje, iskrenim slušanjem nadilazimo vlastite predrasude i smanjujemo broj ljudi smještenih u kategoriju "neprijatelji." Počinjemo zamjećivati čovjeka koji sigurno ima neki valjani razlog za neko određeno ponašanje, čovjeka koji pokušava ostvariti mali doprinos u organizaciji ili zajednici u kojoj djeluje. Osjećamo da postupni nadilazimo stereotipe u našem umu... otkrivamo kako želja za suradnjom jača. Shvaćamo da samo zajedničkim radom možemo ostvariti promjene koje svi priželjkujemo u svijetu.