Kako kompanija može saznati da njena današnja uspješnost počiva na staroj slavi? Treba razmotriti tri nove činjenice:
1. Sve je roba. Svaki je novi proizvod ili usluga roba za prodaju. Ne tako davno mobilni su telefoni koštali 100 dolara; danas će vam tvrtke dati mobilni telefon kako bi vam prodali svoje usluge. Slično tome, i sama je telefonska usluga postala potrošna roba: tradicionalne telekomunikacijske tvrtke nastoje osigurati što nižu cijenu pristupa telefonskoj vezi dok u isto vrijeme novonastale internetske kompanije nude besplatne međugradske pozive kako bi privukle korisnike na svoje portale generirajući prihode oglašavanjem.
2. Nije moguće predvidjeti buduće trendove. Planiranje je uglavnom beskoristan posao i to iz najmanje dva razloga:
-zato što minimalne promjene u ključnim varijablama tijekom vremena stvaraju ogromne razlike u konačnom rezultatu;
-tradicionalno planiranje preslikava pretpostavke prošlosti u budućnost, stvarajući tako osjećaj lažne sigurnosti koji se zatim povezuje sa trenutno postojećim, uspješnim poslovnim modelima.
Primjer iz automobilske industrije: godinu prije nego što je Ford na tržište izbacio terensko vozilo, čuveni Sports Utility Vehicle, stručnjaci su objavili planirane projekcije postojanog rasta prodaje mini-kombija i obiteljskih limuzina. Naravno da su potpuno pogriješili. Svaka industrija temelji se na istom načelu: ne možete voziti naprijed gledajući u retrovizor.
3. Uzaludno je sjediti i čekati nadahnuće. Pretpostavimo da je ispravna tvrdnja po kojoj su velike kompanije izgrađene na jednoj briljantnoj ideji… Slijedi pitanje: odakle će doći sljedeća briljantna ideja? Zavaravati se sjajem trenutnog uspjeha može biti kobno. Kompanije koje se temelje na jednoj pravoj ideji slične su mrtvim zvijezdama na nebu - unatoč sjaju, jezgre su im hladne. Uporno zadržavanje izvornog poslovnog modela sigurno vodi u propast.
© Jossey Bass, 2001. For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Jossey Bass
Prijevod i lektura: Interlang, Rijeka
Uredio: Marko Lučić