Vizualizacija
Posebna karakteristika promišljanja desnom moždanom polutkom koja je poprilično strana jezičnom obliku razumijevanja lijeve moždane polutke odnosi se na sposobnost uvježbavanja neke aktivnosti ili prolaženja kroz neku situaciju u vlastitom umu imajući u vidu stvarne osjećaje i iskustvo. Lideri s razvijenom intuicijom vrlo dobro znaju o čemu ovdje govorim. Oni mogu veoma jednostavno zamisliti različite scenarije, pa čak i široki raspon učinaka proizašlih iz strateških promjena, korištenjem maštovite desne moždane polutke. Na nekoj nižoj razini, osoba koja je sposobna za "vizualizaciju" desnom moždanom polutkom ponekad će "vizualizirati" tražitelja posla u različitim traženim ulogama, te će se prilikom donošenja odluke o zapošljavanju "savjetovati" s proživljenim iskustvom. Često se susrećemo s izjavama koje ukazuju na tu posebnu sposobnost vizualizacije: "Vidim ga kako rješava to i to..." Opisanom mentalnom metodom se možemo koristiti prilikom uvježbavanja za neku buduću aktivnost ili javni nastup koji nas očekuje. Na taj način stječemo posebnu razinu povjerenja koju nikakve svjesne pripreme ili pak snažna volja ne mogu stvoriti.
Dvije su razine na kojima se koristi vizualizacija prilikom kreativnog razmišljanja. Prva razina nije povezana s problemom te se odnosi isključivo na razvijanje latentne vještine imaginacije koja se zatim može koristiti za specifične ciljeve. Ova je razina sastavni dio ranije opisanog općeg pristupa te uključuje uvježbavanje različitih "modaliteta" ili sustava razmišljanja (gledanje, slušanje, osjećanje). Zatim se proširuje u smjeru prepoznavanja različitih sub-modaliteta svakog sustava - tako se, na primjer, vizualizirana slika može okarakterizirati kao svjetla ili mutna, crno-bijela ili u boji. Ovakvi sub-modaliteti se zatim primjenjuju na svaki od glavnih sustava predstavljanja. Opisane vještine razmišljanja koje se koriste procesima desne moždane polutke mogu se razviti isključivo vježbom i stalnom primjenom.
Na drugoj razini se vizualizacija primjenjuje na točno određene želje ili probleme. U primjeni kibernetskog, ciljno usmjerenog pristupa, nastojimo se kretati, u smislu aktualnog ponašanja i performansi, prema jasno zamišljenim unutarnjim slikama i ciljevima. Sukladno navedenom, u slučaju prljavog radnog stola potrebna je sposobnost da se zamisli čist i uredan stol. Pritom vizualizacija mora biti jasna i mora se ponavljati, štoviše, potrebno ju je "programirati" dok se um nalazi u alfa stanju, inače je povratak na originalnu sliku "čuvara neurednog stola" vrlo vjerojatan. Korištenje ove metode u kombinaciji s nekom od ranije opisanih metoda stvara jasnu sliku poželjne budućnosti te dovodi do podudarnosti razmišljanja koje dokazano daje rezultate.