Ukoliko imate neki problem ili situaciju koju treba riješiti bacate li se intenzivno na razmišljanje i kreiranje novih rješenja ili ležerno prekopate po već postojećim informacijama, prijedlozima, savjetima i samo ih integrirate u svoj sustav?
Velike tvrtke često koriste usluge stranih konzultanata i ne razmišljajući o činjenici da su oni došli iz sasvim drugačijeg sustava i barataju informacijama koje nisu iz naših podneblja. Informacije su izuzetno bitne i dosta ih je lako naučiti, prikupiti i testirati. Vjerojatno je iz tog razloga edukacija bazirana uglavnom na informacijama. Međutim, tu je i kraj funkcionalnosti informacija, a i problem kod edukacije. S informacijama vrlo lako saznajete sve o prošlosti kao i možda dosta bitnih činjenica o sadašnjosti no ukoliko se nalazite u fazi stvaranja novih vrijednosti i generiranja potpuno novih rješenja tada su informacije samo evidencija već postojećeg i kvalitetna baza za optimizaciju procesa. Razlog zbog kojeg često ulazimo u zabludu je taj što informacija može biti zamjena za razmišljanje, ali razmišljanje nikad ne može biti isto što i informacija. Kada o nekoj materiji saznate skoro sve informacije tada se realizacija pretvara u rutinu koju vrlo lako može savladati bilo koji stroj ili računalo. U današnje doba, kada je stvaranje novih vrijednosti, ideja i proizvoda apsolutni prioritet za razvoj konkurentnosti i opći napredak, razmišljanje i kreativnost su postale neophodnost funkcioniranja svakog sustava. Sve velike svjetske sile maksimalno ulažu u razvoj znanosti, obrazovanja i kupovinu "mozgova" kako bi ostali na vrhu ili stvorili novu vrijednost i bili konkurentni, drugačiji. Kreativni i inovativni umovi su na cijeni diljem svijeta kao i razvoj kreativnosti kao takve.
Kroz dvadeseto stoljeće čovjek je razvio industriju i ne sluteći da će sistematizacija i mehanizacija procesa u kombinaciji s takozvanim konstantnim usavršavanjem odnosno smanjenjem pogreške dovesti do zanimljivog fenomena. Čovjek se radeći konstantno trudi izbjegavati pogreške i sve informacije koje ima koristi u smjeru usavršavanja. Sustavi organizacije, sustavi kontrole, do detalja razvijeni proizvodni procesi nam daju jako puno slobodnog vremena za razmišljanje i kreiranje, ali kroz sve te procese smo izgubili talent za razvoj neadekvatnih rješenja ili jednostavnije rečeno pogrešaka.
Sustav kontrole i usavršavanja je u nama čak razvio i strah od pogreške pa u zapadnom sustavu polarizacije dobra i zla više ni ne prihvaćamo prirodnu nesavršenost. Plastika i perfekcionizam, dobro i zlo, doveli su nas glatko do savršenstava bez pogreške tako da sada već i sasvim normalne i prirodne elemente nazivamo pogreškama. Takav pristup nam je oduzeo dosta bitan segment za razvoj kreativnosti, a to je kritičko razmišljanje i kultura neslaganja. Prvenstveno iz razloga što je stvoreno mišljenje da je jedna strana sigurno u pravu, a druga u krivu pa se tako na tome umjesto zdravih debata i novih rješenja razvijaju sudski procesi, ratovi i mržnje.
Kreativnost nam daje slobodu u kojoj ne moramo uvijek biti u pravu. Veliki znanstvenici su do raznih grandioznih otkrića došli ispravljajući pogreške koje su napravili i nerijetko su baš kroz tu pogrešku došli do sasvim novog rješenja. Praktično svaki puta kada nam netko uspije objasniti da smo u krivu ili shvatimo da smo u krivu mi smo na dobitku, jer smo proširili svoje mogućnosti i dimenzije razmišljanja. Naravno, to nije toliko jednostavno s obzirom da nas kroz cijelo školovanje uče da postoji samo jedno točno rješenje i viđenje pojedinog problema. Tu se pred nama otvara cijeli jedan novi problem koji se odnosi na edukaciju i sustave edukacije koji su, kako kaže jedan od vodećih mislioca u području kreativnosti u svijetu Ken Robinson, "...postavljeni kroz tipizirane procese baš kao i sustavi brze prehrane za koje znamo kako utječu na zdravlje".