Moram priznati da sam pri samom dolasku i ja, kao i većina ljudi, krenula uspoređivati naš i njihov svijet, odmah se baveći mišlju koliko toga bi trebalo promijeniti, ali sam brzo shvatila da to nema smisla. To su doista dva u potpunosti različita svijeta. Svaki od njih ima svoju kulturu i tradiciju. Osim toga, tko sam ja da to uopće pokušavam mijenjati. Stoga sam hlače ubrzo spremila u ormar.


U Hrvatskoj malo toga znamo o Africi. Najčešće primamo informacije o ratovima, siromaštvu, gladi ili pak sasvim drukčije, o raskošnim turističkim aranžmanima. Možeš li nam više reći o Tanzaniji, kakva je to država, na koji način je organizirana i kakav mentalitet u njoj prevladava? Koliko se ona razlikuje od Hrvatske?

Tanzanija ima oko 37 milijuna stanovnika i spada u grupu najsiromašnijih zemljama svijeta s velikim postotkom oboljelih od HIV-a. Najzastupljenija religija je kršćanstvo. Deklariranih kršćana ima 45%, muslimana oko 30%, a ostatak stanovništva pripada domaćim vjerama i sektama. Muslimani većinom žive na obalnom području Tanzanije (otok Zanzibar 99%), a kršćani u unutrašnjosti zemlje. Tanzanijska društvena zajednica sastavljena je od pripadnika 120 plemena. Iako ne žive svi tradicionalnim plemenskim životom, postavke o svijetu i životu uglavnom su još uvijek tradicionalne.

U kulturološkom smislu mnogo se razlikuju od nas zapadnjaka. Primjerice, poligamija je ostala društveno prihvaćenim modelom ponašanja pa se tako znaju susresti katolici s dvije i više žena. Nadalje, sve rade jako polako, u skladu s njihovom izrekom: u brzini nema blagoslova. Pretpostavljam da su takvi radi sunca koje na tim prostorima nemilice prži sve što mu se nađe na putu. I sama sam potpuno drugačije funkcionirala nego kući. Letargičnost i usporeni ritam očito su prirodni odgovor tijela na zahtjevne klimatske uvjete. Ljudi su velikodušni, vole dijeliti i dobroćudni su.

Kako se ljudi sa zapada uklapaju u takav svijet? Kroz povijest je poznata naša tendencija da uvijek nastojimo promijeniti kulture koje nas ugoste. Je li se možda u tom pogledu bilo što promijenilo?

Nažalost nije. Već sam dio odgovora dala u pretprošlom pitanju.Većina zapadnjaka Afriku, njihove ljude i kulturu procjenjuje "zaostalima". Prilikom susreta s novim svjetovima odmah uočimo nedostatke te mislimo da ih odmah trebamo mijenjati. Smatramo da je naše uvijek bolje i da cijeli svijet treba funkcionirati po našim uvjerenjima i obrascima ponašanja. Osobno me fasciniralo u kojoj mjeri oni, za razliku od nas, njeguju i cijene zajedništvo. Siromaštvo djeluje na ljude tako da ih sve više zbližava radi čega jedni drugima više pomažu. Iako se u jednoj obitelji iz iste zdjele jedva prehrani petoro ljudi, oni će bez razmišljanja ostavljeno siroče s ceste pozvati k sebi da im se pridruži na "ručku". Primjerice, školu u kojoj sam radila pohađalo je otprilike 600 djece. Od ukupnog broja samo 100 njih u stanju je platiti obrok. Međutim nikada se nije desilo da svoj obrok ne podijele s ostalima. Nikada! Takvih je primjera nebrojeno mnogo. Zajedništvo i suosjećanje tamo se osjećaju na svakom koraku.

Mi smo se, nažalost, otuđili jedni od drugih. Svatko gleda sebe i svoju dobrobit. Naša je uskogrudnost ponekad zastrašujuća.