Na jednoj misi znali smo prikupiti i do 30.000 kuna. Odaziv nas je naprosto šokirao. Što smo se snažnije trudili to su veći iznosi dolazili na račun udruge. Jednom smo prilikom zaprimili pojedinačnu anonimnu donaciju od 150.000 kuna! Nikada nismo saznali tko je donator. Na kraju smo u samo nekoliko mjeseci uspjeli skupiti svih 100.000 eura. Sagradili smo dom za 50 djece u samo 180 dana.


Zvuči nevjerojatno da u današnje vrijeme netko nekoga uspije potaknuti na uplatu iznosa od 150.000 kn i to za projekt koji se realizira daleko izvan Hrvatske. Što misliš, zašto ti ljudi vjeruju?

Mislim da je pomoglo to što sam provela godinu dana života volontirajući u Africi. Ljudi su to doživjeli kao svojevrsnu žrtvu. Iskreno, meni je takvo razmišljanje pomalo smiješno jer se vjerojatno radi o najljepšoj godini moga života. Izgradila sam se kao osoba, a proživljeno iskustvo beskrajno me obogatilo. Kada dajete cijeloga sebe u nešto što ima smisla, u nešto što čini neku razliku i pomaže, jednostavno nema većeg zadovoljstva i blagoslova. Vjerujem da su ljudi prepoznali u meni zahvalnost i iskrenost davanja od srca što ih je zatim nagnalo da se odluče podržati me.


Mnogi veliki lideri opisuju svoj uspjeh osjećajem vodstva "nečeg što je veće od njih samih". Takav osjećaj vodstva snažno je utjecao na njihovu vjeru koja je zatim nadjačala sve prepreke i nedaće na putu ostvarenja, kako to oni znaju reći "životne misije". Kako si se ti tada osjećala? Jesi li se i ti osjećala vođenom?

Za mene katolkinju i kršćanku snaga je stizala od Boga. Odrasla sam u normalnim uvjetima gdje nisam imala priliku vidjeti ni zamisliti 100.000 eura u komadu, na jednom mjestu. Kao ljudskom biću, moja su iskustva i dotadašnja uvjerenja bila prepreka prema cilju. Vjera da me vodi Bog dala mi je osjećaj da je ovo moj poziv, moja misija, razlog radi kojeg živim ovaj život i da mogu učiniti mnogo više nego što to moj um može zamisliti. Što sam imala od toga da se bojim? AIDS, malarija, nepoznata zemlja i ljudi, sve su to bili dobri razlozi da se nikada ne upustim na tako daleko putovanje. Umjesto toga, u godinu dana koliko sam dolje živjela, nisam popila ni jednu tabletu. Imala sam veliku vjeru da me Bog čuva i vodi, da ću tamo biti koliko je potrebno te da ću odraditi ono što On smatra da je potrebno. Daj Bože da uspijem nekako do kraja života opravdati to svoje poslanje, pomaganjem širem krugu ljudi i da to odradim kako treba!