Sinkronicitet: Unutarnji "kompas" lidera

Joseph Jaworski Joseph Jaworski, predsjednik uprave ugledne savjetni�ke tvrtke Generon Consulting, osniva� The American Leadership Forum, suosniva� Global Leadership Initiative, autor bestselera Synchronicity: The Inner Path of Leadership.

Svi smo proďż˝ivjeli te savršene trenutke kada na gotovo nevjerojatan naďż˝in sve dolazi na svoje mjesto, kada nas dogaďż˝aji - koji se ne mogu predvidjeti, a kamoli kontrolirati - na neki naďż˝in vode našim putem. Pojam koji najbolje opisuje ono što se dogaďż˝a u takvim trenucima jest  sinkronicitet. U svom klasiďż˝nom djelu "Sinkronicitet: naďż˝ela nekauzalnog povezivanja", C.G. Jung definira pojam kao "smislenu koincidenciju dva ili više dogaďż˝aja koji su povezani nekim dubokim smislom, a ne sluďż˝ajem". U tijeku tih predivnih trenutaka kao da nam pomaďż˝u neke nevidljive ruke. Moja osobna potraga za razumijevanjem sinkroniciteta proizašla je iz niza ďż˝ivotnih dogaďż˝aja koji su me vodili na putu unutarnje transformacije.

Bio je listopad 1973. godine, a ja sam tada imao 39 godina. Afera Watergate izbila je u javnost u rujnu prethodne godine. Bilo je to vrijeme u kojem sam ďż˝ivio "dobar ďż˝ivot". Premda sam dogaďż˝anja u aferi Watergate pratio iz priliďż˝ne blizine, za mene su ona bila prije neka "buka u pozadini" nego bilo što drugo. Svu paďż˝nju sam tada usmjerio na voďż˝enje odvjetniďż˝ke tvrtke u Houstonu, Teksas, koja je ubrzo poďż˝ela djelovati u meďż˝unarodnim okvirima.

Krajem listopada iste godine general Alexander Haig, šef osoblja predsjednika Nixona, nazvao je mog oca Leona Jaworskog ("Pukovnika") i rekao mu da ďż˝eli s njim razgovarati o preuzimanju mjesta specijalnog tuďż˝itelja.

Sljedeďż˝eg jutra otac je odletio u Washington gdje je prihvatio ponuďż˝eni posao uz traďż˝eno jamstvo potpune neovisnosti u istraďż˝nom procesu i zagarantirano pravo da u sluďż˝aju potrebe izvede Predsjednika na sud. Tijekom narednih mjeseci otkrio je zastrašujuďż˝e dimenzije afere Watergate koje je ďż˝elio podijeliti s osobom od punog povjerenja, a to sam bio ja, njegov sin. To je iskustvo potpuno promijenilo moj ďż˝ivot.

Pukovnik me je nazvao na telefon neposredno pred Bo�i�. Ozbiljnim glasom me je upozorio kako �eli sa mnom razgovarati, ali ne preko telefona. Stoga me zapitao da li bih mogao nekoliko dana tijekom praznika provesti s njim na obiteljskom ran�u.

Naš ranďż˝ se smjestio izmeďż˝u malog teksaškog sela Wimberly i Austina, na adresi Ranch Road 12. Pukovnik je to zemljište kupio krajem ďż˝etrdesetih godina, nakon povratka iz rata, plativši ga trideset dolara po jutru. Tih prvih pet godina, od moje ďż˝etrnaeste do osamnaeste godine, preko ljeta i za vrijeme praznika vrijeme sam provodio na ranďż˝u pomaďż˝uďż˝i ljudima u ďż˝išďż˝enju zemljišta. Pukovnik bi nam se ďż˝esto pridruďż˝io buduďż˝i da mu je pretvaranje šikare u predivni park donosilo osjeďż˝aj posebnog zadovoljstva. Nešto kasnije, cijela se obitelj ukljuďż˝ila u posao što je sjeďż˝u cedrovih stabala, ďż˝upanje suhih panjeva i paljenje šikare pretvorilo gotovo u ritualni obred. Ranďż˝ je bio Pukovnikovo "svetište", mjesto na kojem je bistrio um i prikupljao energiju.

Nakon njegovog poziva odmah sam se spremio i otputovao u Teksas. Na putu sam stalno razmišljao o njegovom glasu u telefonskoj ďż˝ici; koliko je dubok i ozbiljan bio. Zanimale su me informacije o tijeku istrage u Washingtonu posljednjih nekoliko tjedana.

Kada sam te veďż˝eri stigao na ranďż˝, Pukovnik je izgledao umorno, pa smo nakon veďż˝ere razgovarali o neobaveznim temama i o biznisu s konjima. Sljedeďż˝e jutro, nakon doruďż˝ka, u dďż˝ip smo ukrcali svu potrebnu opremu - pile, sjekire, pijuk, puno hladne vode, voďż˝a i nekoliko piva. Oko sedam i trideset krenuli smo u našu "dďż˝unglu" kako ju je Pukovnik volio nazivati. Nekoliko sati bez prestanka smo rušili stablo cedra da bi nakon toga uzeli poduďż˝u stanku.

Dok smo sjedali na tlo ispod drveta, Pukovnik mi je poďż˝eo iznositi misli koje su mu se motale po glavi. "Preslušali smo trake. Predsjednik je u sve ovo uronjen do grla." Dok je govorio glas mu se podigao, a oďż˝i zasjale. Ustao je, otišao do dďż˝ipa, izvukao smeďż˝u omotnicu i dobacio mi je: "Evo, pogledaj." Poďż˝eli smo ďż˝itati transkripte. Dio o kojem je Pukovnik govorio odnosio se na danas poznati razgovor od 21. oďż˝ujka 1973. izmeďż˝u Nixona, Deana i Haldemana. Kao što mi je otac i rekao, u transkriptima se nalazio dio u kojem Nixon poduďż˝ava Haldemana o naďż˝inu na koji se moďż˝e lagati pod zakletvom, a da se ne poďż˝ini krivokletstvo. Po mojem mišljenju, sadrďż˝aj transkripta je bio sasvim dovoljan da porota, izvan svake sumnje, osudi Predsjednika za sudjelovanje u zavjeri. Odmah mi je bilo jasno da je Nixon do grla umiješan u aferu.