Partneri
Tema mjeseca: Sinkronicitet i liderstvo
Članak: Sinkronicitet: Unutarnji "kompas" lidera , Joseph Jaworski
1975. godine, u 41. godini �ivota, svijet u kojem sam �ivio iznenada je nestao. Produljeni vikend uo�i Dana zahvalnosti proveo sam u lovu na ran�u, u društvu Pukovnika i nekih poslovnih partnera. Po povratku u Houston u nedjelju nave�er, do�ekala me je Fran i rekla: "Sjedni, moram ti re�i nešto jako va�no." Nastavila je nakon što sam je poslušao: "Joe, �elim razvod. Postoji drugi �ovjek u mojem �ivotu." Njezine su me rije�i potpuno šokirale.
"�elim da još ve�eras napustiš ku�u", nastavila je Fran u istom tonu. Kroz maglu sam osjetio kako me preplavljuju osje�aji ljutnje, zbunjenosti, izdaje i straha. Nevjerica i o�aj. Moj brak od dvadeset godina je bio gotov. To�ka.
Spakirao sam stvari u torbe i odvezao se u motel Howard Johnson na me�udr�avnoj autocesti. Što dalje to bolje - osje�ao sam se poni�enim i nisam �elio da me itko vidi. Bio sam o�ajan i sâm. Nisam samo izgubio suprugu i sina, cijela slika o mom �ivotu u tom je trenutku uzdrmana. Kao da je netko uzeo �eki�, udario po njoj i smrskao ju u tisu�e komadi�a.
U danima nakon odvajanja, kao i kasnije nakon razvoda, odlazio bih u ured i obavljao svoj dnevni posao. No, rano ujutro i kasno nave�er ostajao bih sam, u mislima o sebi. Nije mi se svidjelo ono što sam vidio. Kako sam sve više dolazio u dodir sa samim sobom i svojim osje�ajima, bol zbog gubitka bi se naglo razvila u meni te bi zatim izbila na površinu. To se je obi�no doga�alo dok sam �itao ili pisao, ponekad dok bih upravljao automobilom i duboko razmišljao, ili pak šetao prirodom. Uvijek iznova bih udario u dno, a emocije bi iz mene potekle prema van.
Joanie, moja starija sestra, jako je dobro znala u kakvom sam stanju. Jednog dana nakon povratka s posla, u ku�i sam pronašao mali paketi�, zamotanu knji�icu Hugha Prathera Poruke upu�ene samom sebi. U paketi�u sam pronašao Joanino pismo u kojem mi poru�uje kako se nada da �e mi knjiga mo�da pomo�i. Po�eo sam �itati iste ve�eri i nisam prestao sve dok nisam došao do kraja. Narednih sam dana sve ponovio, prolaze�i iznova kroz poglavlja knjige u kojima je autor opisivao promišljanja osobe koja je krenula u otkrivanje samoga sebe. Autor je pokušavao shvatiti tko je, zašto je krenuo na putovanje, te o kakvom je putovanju uop�e rije�. Iz teksta sam uspijevao shvatiti kako je svakodnevno pisanje bilješki pomoglo autoru da si pojasni situaciju u �ivotu, te kako je na temelju tih uvida stvorio neku vrstu osobne terapije.
I sâm sam na sli�an na�in po�eo praviti bilješke na komadi�ima papira. Kasnije bih se vra�ao na njih i išï¿½itavao odlomke koje sam mjesecima ranije napisao. Iznenadio bih se kada bih shvatio koliko se tijekom vremena mijenjam, te na koji se na�in odre�eni obrasci ponašanja odvijaju u mom �ivotu. Ponekad uop�e ne bih gledao unatrag. Sam proces razmišljanja ili spontanog zapisivanja osje�aja koje sam pro�ivljavao veoma mi je pomagao, unose�i red u moje misli i neki posebni sklad u moju svijest. Pored toga, donio mi je smirenost i razumijevanje kakvo nisam pronašao ni u jednoj drugoj aktivnosti.
Kupio sam dnevnik s praznim listovima kako bih ta razmišljanja uvijek mogao zapisati i �uvati pored sebe. "Dijalozi sa samim sobom" postali su mi tijekom vremena vrlo dragocjeni. Usamljenost se pretvorila u neku vrstu �istilišta koje mi je usred krize jako trebalo. Kad se danas osvrnem na ta vremena, shva�am da sam u tim trenucima tihog dijaloga - u praznini - stekao zna�ajne uvide koji su me kasnije vodili prilikom donošenja va�nih odluka o svom �ivotu.
Kako su mi misli postajale jasnije, po�eo sam se spontano rješavati bola iskrenim i dubokim pla�em. Plakao sam zbog gubitka svoje obitelji, ali i zbog nepromišljenog �ivota kojeg sam vodio. Rješavao sam se sve te nagomilane boli prikupljene tijekom mnogih godina i vjerojatno po prvi puta pro�ivljavao istinske emocije. Kao odrasla osoba nisam zaplakao sve do razvoda, osim zbog Mikea, sina moje sestre koji je poginuo u prometnoj nesre�i. Mike je bio vrlo povezan s Pukovnikom koji je u njemu pronašao novu priliku da na pravi na�in odgoji sina. Mnogo je vremena provodio s Mikeom, slušao ga, grlio i govorio mu koliko ga voli i koliko mu je stalo do njega. Mikeova smrt gotovo je uništila oca. Upao je u emocionalnu krizu od koje se godinama nije oporavio. Nakon nesre�e morao sam na sebe preuzeti sve poslove budu�i da Pukovnik nije mogao ništa raditi. Stoga nisam imao mnogo vremena za emocije. Tek se jednom prilikom nekoliko suza otkotrljalo niz moje lice. No, one nisu dolazile iz dubine moje duše.
U danima i mjesecima nakon odvajanja i razvoda postupno sam se po�eo otvarati prema osje�ajima. Svaki dan mi je bio dragocjen. Prije tog iskustva �ivot nikada nisam do�ivljavao na takav na�in. Godine su prolazile u magli, tek s ponekim usponom ili padom. Iako je bilo i lijepih trenutaka, na nekoj sam razini bio svjestan da vodim mediokritetski �ivot. Nakon �ivotnog brodoloma situacija se promijenila. Iskustva su mi iznenada promijenila intenzitet, �vrsto se utiskivala u pam�enje, �ak i onda kad to nisu bili neki veliki doga�aji ve� jednostavne situacije, poput susreta s djetetom koji je hranio golubove na malom zelenom trgu, jednog jutra u Parizu.
Po�eo sam tada �ešï¿½e razmišljati o svom �ivotu, kuda idem, te što od njega zapravo o�ekujem. Osim što sam pisao dnevnik, mnogo sam �itao i duboko razmišljao o filozofskim i osobnim temama. Na putovanjima sam �esto razgovarao s ljudima, s mojim vršnjacima ali i sa starijima, pokušavaju�i otkriti jesu li osje�aji koje sam po�eo gajiti poznati i drugima. Otkrio sam kako ve�ina mojih vršnjaka, izvanjski gledano "uspješnih ljudi", osje�a da imaju sve što �ele u materijalnom smislu, ali da zapravo uop�e ne �ive. Osje�aju da nisu istinski slobodni, da �ele nešto promijeniti, dati doprinos zajednici, te da ih, usprkos tome, strah i potreba za dodatnim gomilanjem materijalnih dobara spre�avaju da ostvare svoje namjere. Svi su oni ustvari govorili o potrebi "imati", a ne o potrebi "biti". Otkrio sam kako se ljudi zapravo ne boje umiranja; ve� se boje da nikada ne�e �ivjeti, da nikada ne�e shvatiti višu svrhu svog �ivota te da nikada ne�e zakora�iti u nju, ili barem pokušati nešto promijeniti na ovome svijetu.
Uredio: Miljenko Cimeša