U godinama koje su uslijedile shvatio sam kako je to razdoblje ustvari predstavljalo poďż˝etak mog novog ďż˝ivotnog putovanja, putovanja koje je zapoďż˝elo duboko u meni. Tada to još nisam znao, da je to bilo vrijeme otvaranja i kretanja potpuno novim putem, drugaďż˝ijim od prethodnog, koje je podrazumijevalo potpuno novi naďż˝in postojanja. Suštinski ďż˝ivotni elementi veoma su se razlikovali od prethodnih. Umjesto da ďż˝ivot kontroliram, konaďż˝no sam nauďż˝io što to znaďż˝i dopustiti ďż˝ivotu da kroz mene teďż˝e. Odustajanjem od kontrole u mojem su se svijetu poďż˝eli pojavljivati znatno intenzivniji usponi i padovi, a ja sam se osjeďż˝ao u veďż˝oj mjeri ugroďż˝en nego ikada ranije. No, opisana vrsta ranjivosti sukladna je s putem o kojem pišem - s putem koji nam se otkriva dok njime napredujemo. Zapravo, u tom trenutku mi sve ovo nije bilo baš sasvim jasno i razumljivo. Tek se je s protekom vremena postupno pojavilo dublje razumijevanje, kao kada vadite kutiju iz kutije.

Knjiga Galeb Jonathan Livingston, autora Richarda Bacha najviše mi je pomogla na tom putu. Na sam spomen naziva te knjige odmah se sjetim osjeďż˝aja koji su se u meni javili dok sam je prvi puta ďż˝itao. Putovao sam autocestom od Houstona prema Austinu na poslovni sastanak. Odjednom se u meni javio snaďż˝an poriv da stanem na parkiralište i zapoďż˝nem ďż˝itati knjiďż˝icu. ďż˝itajuďż˝i, razmišljao sam kako je autor uspio sjajno obuhvatiti univerzalne istine i spojiti ih u tekst.

"Onaj tko uspije slomiti okove svojeg razmišljanja, slomit ďż˝e i okove svoga tijela" jedna je od istina koje je izrekao Jonathan u knjizi. ďż˝im sam ju proďż˝itao osjeďż˝ao sam kako bi mogla vrijediti i za mene. Iako je zvuďż˝ala poput lijepe fikcije, znao sam da je istinita.

Jonathan je znao da istinska sloboda zahtijeva prekidanje lanca konformizma. Knjiga je priďż˝ala o sili koja ga je potaknula na uďż˝enje, o dodiru s onim najvišim u nama i teďż˝nji da se taj doticaj uvijek iznova ostvari. Radi se o izdizanju iz neznanja i otkrivanju sebe kao biďż˝a izvrsnosti, inteligencije i kreativnosti. Radi se o otkrivanju naše više svrhe u ďż˝ivotu, o onome što sam ďż˝arko ďż˝elio otkriti u sebi. Zašto sam zapravo ovdje? Zašto ďż˝ivim i koja je moja zadaďż˝a? Zapravo se radi o prevladavanju dosade, straha i ljutnje. Radi se o pronalaďż˝enju sposobnosti za nove naďż˝ine poimanja, onom što Jonathan naziva "jednostavna telepatija", naďż˝elu koje potvrďż˝uje da je ďż˝ivot više od jednostavne prehrane, borbe za preďż˝ivljavanje ili borbe za moďż˝. Radi se o vizualizaciji, procesu u kojem zamišljamo sebe u našim snovima onakvim kakvim bismo ďż˝eljeli biti - o tome da u svom umu osjetimo i dotaknemo tu drugaďż˝iju stvarnost. Radi se o nadvladavanju straha od uďż˝enja i straha od susreta s boďż˝anskim u sebi.

Znao sam da moram biti slobodan kako bih doista bio svoj i ostvario svoje najviše "ja", te da mi se ništa ne moďż˝e isprijeďż˝iti na putu ako to doista ďż˝elim. Sloboda je dostupna svakom ďż˝ovjeku koji ju ďż˝eli otkriti, a dostiďż˝e se promjenom razine svijesti ili naďż˝ina razmišljanja o sebi. Ako ju ikada osjetimo, ako ju doista doďż˝ivimo, tada ďż˝emo nastaviti pokušavati kako bi konaďż˝no otkrili neograniďż˝ene moguďż˝nosti u sebi.

Osamljenost me je potaknula da poďż˝nem razmišljati o višoj svrsi mog ďż˝ivota, kao i o tome što zapravo od njega traďż˝im. Shvatio sam da ďż˝elim proširiti svoj svjetonazor i moďż˝da doprinositi široj društvenoj inicijativi, a ne samo svom malom, uskom odvjetniďż˝kom okruďż˝enju. Što sam više o tome razmišljao, sve sam više shvaďż˝ao da mi je do toga doista stalo. Pa ipak, otkrio sam da se bojim istupiti iz svog "malog plemena", iz svog uskog i poznatog kruga. Plašio sam se preuzeti rizik i uďż˝i u nešto nepoznato. Najvaďż˝nije od svega, plašilo me da usprkos svemu, ništa neďż˝u uspjeti promijeniti. Buduďż˝i da sam se jedva uspijevao nositi s problemima razvoja odvjetniďż˝ke tvrtke i procesnog prava, smatrao sam da nisam osposobljen dokuďż˝iti probleme s kojima se suoďż˝ava ďż˝itava zajednica ili društvo. ďż˝inilo mi se da nemam snage ostvariti nešto tako veliko, te sam stoga oklijevao. Osjeďż˝ao sam se nesposobnim, bez kvalitetnih veza i kontakata izvan vlastitog uskog kruga djelovanja. Nisam poznavao ljude s kojima bih o svemu mogao razgovarati, veďż˝ samo odvjetnike, što je u meni konstantno stvaralo osjeďż˝aj izoliranosti.

Tijekom vremena sam poďż˝eo osjeďż˝ati kako je "povezanost" kljuďż˝ni princip organizacije univerzuma, mnogo vaďż˝niji od onog koji se odnosi na "stvari" i "stvarnost". Sve sam više uviďż˝ao da nam u kontekstu liderstva baš to nedostaje - novi naďż˝in razmišljanja, nova paradigma. Kada govorimo o fenomenu liderstva tada uvijek govorimo o tome što lideri ďż˝ine - o stilu i funkciji liderstva - a da pri tome malo ili uopďż˝e ne naglašavamo suštinski aspekt liderstva.

Jednoga dana, dok sam gutao svu moguďż˝u literaturu na temu liderstva, u pismu mi je pristigla jedna brošura, esej Roberta Greenleafa "The Servant as Leader". Pojam "lider koji sluďż˝i" na kojeg sam u tekstu naišao snaďż˝no je utjecao na mene. Sama ideja o koncepciji "liderstvo sluďż˝enjem" potpuno me je zapanjila te ju nikako nisam mogao izbrisati iz uma. Osjeďż˝ao sam da je netko iznenada razbistrio leďż˝e moje percepcije, omoguďż˝ivši mi da razumijem problem s kojim sam se veďż˝ dugo vremena borio. Takoďż˝er mi se ďż˝inilo kao da su u meni ponovno probuďż˝ena davna sjeďż˝anja, kao da me Greenleaf uzeo za ruku i otvorio mi pute u te davno zaboravljene prostore. Danas, devetnaest godina kasnije, još se uvijek nalazim na tom istom putu.

U tom eseju Greenleaf prihvaďż˝a osnovno stajalište te postavlja novi okvir uz pomoďż˝ kojega moďż˝emo bolje razumjeti unutarnju dinamiku liderstva. Prema Greenleafu, suština liderstva izvire iz prirodne ďż˝elje da sluďż˝imo jedni druge, te da sluďż˝imo neďż˝em višem od nas samih, nekoj višoj svrsi. Prema našem tradicionalnom naďż˝inu razmišljanja "liderstvo sluďż˝enjem" zvuďż˝i kao oxymoron (retoriďż˝ka figura koja sadrďż˝i kontradikcije - op. prev.). No, u svijetu odnosa, u kojem je povezanost glavni organizirajuďż˝i princip univerzuma, koncepcija postaje savršeno smislena, vrlo moďż˝na i u isto vrijeme potpuno prirodna. Poďż˝eo sam shvaďż˝ati kako sam naišao na kljuďż˝ni dio slagalice s kojom sam se tako dugo borio.