Zamislite sada ovakav scenarij: dvoje ljudi zajedni�ki vode tvrtku. Jedan je osniva�, a drugi se priklju�io unazad godine dana kako bi pomogao prvome pre�ivjeti krizu. Jedan od njih pokušava pokrenuti veliki novi projekt, a drugi ponajprije stabilizirati tvrtku i zaraditi nešto novca. Tko je od njih dvojice u pravu?
Treba naglasiti kako drugi nikada ne bi osnovao tvrtku; takvi ljudi obi�no ne pokre�u biznis. Organizacije osnivaju poduzetnici. Stilom koji nalikuje traga�ima zlata. Mnogi od njih ne vode ra�una o zaštiti pa se njihov "rudnik" �esto urušava, a da pritom oni pojma nemaju što se oko njih dešava. Vjerojatno se isto dogodilo prvom �ovjeku iz naše pri�e. Previše je ulagao kad je stigla kriza. Sada je ostao bez novca, ni sam ne znaju�i što bi dalje. Drugi �ovjek iz naše pri�e prirodno je usmjeren na strukturu, bud�ete, disciplinu, ure�enost i sustav. Prvi mu se na to obra�a: "Na ovakav na�in nikada ne bih uspio stvoriti tvrtku. Oduzimaš mi vrijeme s tim ra�unalima, sustavima i bud�etima. Tako dalje ne�e i�i... Moramo nastaviti 'rovariti'". U tom trenutku sukob postaje neizbje�an.
Pro�itate li pa�ljivo moju knjigu, shvatit �ete kako je drugi prvome poklon s neba! Organizacije ne mogu neprestano rasti jer se s vremenom, prije ili kasnije, javlja samo jedno usmjerenje - prema dolje. Organizacija �e se neizbje�no urušiti. Gradite li tvrtku poput nebodera, pa se nakon tre�eg kata odlu�ite izgraditi �etvrti, peti i šesti - nemojte to �initi. Temelji podr�avaju trokatnicu i ništa više. I što sada? Kojim putem krenuti? Potrebno je raditi na temeljima. No, osniva� ka�e da tako nešto ne dolazi u obzir. Zašto bi gubio vrijeme na temelje umjesto da zgradu tjera u visinu. Zato što �e se cjelokupna konstrukcija urušiti. Tvrtke bi trebale slijediti ovakav model razvoja: rast – fiksiranje, rast – fiksiranje. U pravu je drugi �ovjek iz naše pri�e. Prvi bi trebao duboko udahnuti, zastati, opustiti se i preusmjeriti svoju pa�nju na unutrašnjost. Ne zauvijek jer �e tvrtka, tu je posve u pravu, opet propasti bude li se isklju�ivo bavila sama sa sobom. No, barem bi to trebao u�initi na neko odre�eno vrijeme. Usredoto�iti se na disciplinu, bud�ete i likvidnost kako bi mogao ponovno rasti, a da pritom ne strahuje od novog urušavanja. Poput svemira koji raste na rubovima, a urušava se u samoj jezgri zvanoj crna rupa. Isto �e se i njemu dogoditi. Mora shvatiti kako trebaju jedan drugoga, a to se još uvijek nije desilo. I dalje nastavlja svojim putem. Morat �e se promijeniti. A to nije jednostavno. U tome se krije najve�a tajna vrhunskih menad�era.
Zašto? Jer promjena zahtijeva veliku hrabrost. A zašto je potrebna hrabrost za uvo�enje promjena? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se osvrnem na naziv današnje sve�anosti Stvoriti budu�nost. Dame i gospodo, izabrani naziv je pogrešan. Ne mo�ete "stvoriti budu�nost". U nazivu nedostaje rije� – ali klju�na - koja bi ga u�inila ispravnim. Dopustite mi da objasnim što mislim.
Ljudski um doslovno odgovara na misli, sli�no ra�unalu: ne mo�ete upisati odre�enu naredbu i o�ekivati da vam ra�unalo izbaci druk�iju informaciju od tra�ene. Naš um funkcionira sli�no: misli shva�a doslovno. Odlu�ite li sutra krenuti na dijetu, narednog jutra um �e vas upitati: "Je li 'danas' 'sutra'?" Budu�i da je "Ne" o�iti odgovor, dijetu �ete vjerojatno ostaviti za bolja vremena. �uo sam kako na ulazu jedne gostionice u Amsterdamu visi natpis: "Sutra je pi�e besplatno!" Tkogod zatra�i besplatno pi�e, ka�u mu neka do�e "sutra". Još uvijek nisu poslu�ili besplatno pi�e. Zato se budu�nost ne mo�e stvoriti. Poput prošlosti koja je neko� postojala, budu�nost tako�er ne postoji. Ono što doista postoji – jedina stvarnost – jest ono što SADA stvarate. Ovaj koncept, da je SADA jedina stvarnost - vrlo je va�an u kontekstu planiranja. "Planiranje" po njemu nije "odlu�ivanje o tome što �emo sutra raditi." U�inkovito "planiranje" jest odlu�ivanje o tome što �emo raditi sada kako bismo se pripremili za sutra. Stoga bi naziv ove sve�anosti trebao glasiti: Stvarati ZA budu�nost, a ne Stvoriti budu�nost.