Kaos i kompleksnost: �emu nas znanost mo�e podu�iti?

Margaret J. Wheatley Margaret J. Wheatley, predsjednica Berkana Institute, dugogodišnji profesor, savjetnik, predavaďż˝ i publicist. Njezina knjiga Leadership and the New Science proglašena je 2002. knjigom godine iz menadďż˝menta.

Svuda oko nas, ali i u nama, do�ivljavamo kompleksnost i raznolikost.
Svuda oko nas, ali i u nama, do�ivljavamo promjene, umiranje i obnavljanje; red i kaos; rast i propadanje iz kojeg novi �ivot nastaje.
Svuda oko nas, ali i u nama, uoďż˝avamo uvijek nove obrasce koji se smjenjuju, sve dublje razine kompleksnosti  i razliďż˝itosti.
Zašto se odupiremo viziji, zatvaramo oďż˝i prema ljepoti i ne izvuďż˝emo pouke?


�ivimo i radimo u organizacijama �iji je dizajn uskla�en s razumijevanjem Univerzuma 17. stolje�a. Univerzum Isaaka Newtona i Francisa Bacona zavodljivo je mjesto pro�eto mehanicisti�kim idejama koje je obe�avalo pouzdanost, kontrolu i mogu�nost predvi�anja, podu�avaju�i nas da na sve oko nas, uklju�ivo i nas same, gledamo kao na strojeve. Nau�ili smo upravljati stvarima tako da cjelinu rastavljamo na dijelove. Bavimo se planiranjem budu�nosti koju bi mi htjeli definirati. Tragamo za sve preciznijim i to�nijim mjerilima kojima bi precizno izmjerili svijet smatraju�i ga "objektivnim".

Tijekom tri stoljeďż˝a bavili smo se planiranjem, predviďż˝anjem i analiziranjem svijeta. Duboko smo vjerovali u odnos uzroka i posljedice, dopuštajuďż˝i brojevima da upravljaju našim ďż˝ivotima. No, krajem 20. stoljeďż˝a naše organizacije, izgraďż˝ene na svjetonazoru 17. stoljeďż˝a, poďż˝inju se raspadati. Naš svijet sve više postaje uznemirujuďż˝im i zagonetnim mjestom. Suoďż˝eni s ďż˝injenicom da ne uspijevamo predvidjeti i kontrolirati stvarnost, poďż˝eli smo se propitivati: postoji li moďż˝da neki drugi put? Ako svijet doista nije predvidljiv, tada naši pristupi rješavanju problema ne mogu funkcionirati. Gdje smo se onda našli?

Naše organizacije ďż˝vrste su i sloďż˝ene strukture s utkanim strahom od nepoznate buduďż˝nosti zbog ďż˝ega su neobiďż˝no otporne na promjene – u namjeri da ukrotimo sile koje, kao što ďż˝esto znamo reďż˝i, "prijete njihovom opstanku", sami smo ih takvima stvorili. Bojimo se popustiti stisak, bojimo se raspada dopustimo li dijelovima cjeline da sami promjene strukturu, oblik ili da meďż˝usobno iskreno progovore. Ne vjerujemo da je ovo svijet rasta i razvoja, pomlaďż˝ivanja i mijena. Uobiďż˝ajeno smatramo da nam treba energije kako bi stvari zadrďż˝ali na okupu. Pukom snagom volje opiremo se dezintegraciji. Popustimo li, svijet ďż˝e se sigurno raspasti.

Pa ipak, pokazalo se da svijet sasvim dobro funkcionira i onda kada nas nema. Gdje god da pogledamo, uoďż˝avamo krajolik pokreta i kompleksnosti, oblike koji nastaju i nestaju, strukture koje nemaju baš previše veze s organizacijskim shemama i dijagramima, opisima radnog mjesta ili sliďż˝nim "proizvodima" modernog menadďż˝menta, veďż˝ s impulsima iz dubine prirode koji potiďż˝u rast i obnavljanje. U ďż˝elji za kontrolom otuďż˝ili smo se od reda Univerzuma. Sve ove godine brkali smo kontrolu i poredak. No, što bi se desilo da smo u meďż˝uvremenu preusmjerili potragu? Što bi se desilo kada bi umjesto kontrole poďż˝eli tragati za redom kojeg uoďż˝avamo svuda oko nas u ďż˝ivim dinamiďż˝nim sustavima?