Pretpostavka br. 2: Promjene su prouzroďż˝ene vanjskim utjecajima  

Prema drugoj pretpostavci promjene uvijek nastaju izvanjskim utjecajem. Kao i u prethodnom primjeru, u samom jeziku nailazimo na termine koji potkrepljuju ovo uvjerenje. Sami sebe smatramo "agentima promjena" ili "upravljaďż˝ima promjenama". Cjelokupno podruďż˝je organizacijskog razvoja govori o tome kako mi trebamo razvijati organizacije – tko drugi nego mi? Prema toj pretpostavci promjena je "nešto što se ďż˝ini", aktivnost koju sami pokreďż˝emo i nameďż˝emo organizaciji. Na dugaďż˝ko i široko raspravljamo o tome gdje ďż˝emo i kako intervenirati – pri vrhu organizacije, pri dnu ili moďż˝da negdje u sredini? Razgovaramo o strategiji koju ďż˝emo kaskadno prerasporediti, o dizajnu treninga na kojima ďż˝e svi sudjelovati. Promjenu poistovjeďż˝ujemo s nekom vanjskom silom koja se nameďż˝e inertnoj strukturi koju nazivamo organizacijom.


Pretpostavka br. 3: Stvari se raspadaju

Treďż˝a pretpostavka, koju osobno najteďż˝e odbacujem, govori o tome da se "stvari raspadaju". Radi se "prirodnoj tendenciji" svega što ďż˝ivi – barem nas tako kultura poduďż˝ava. Prema drugom zakonu termodinamike (pogrešno shvaďż˝enom, no ipak duboko urezanom u našu svijest) propadanje, umiranje i dezintegriranje prirodno je stanje svih biďż˝a koje se uredno odvija pred nama, a nametanje vlastite kreativnosti sustavu jedini je naďż˝in da izbjegnemo opisani proces.  

Radi se o zastrašujuďż˝oj postavci za sve zapadnjake, koja podrďż˝ava uvjerenje da ďż˝e se "svijet raspasti bez mene"; odricanje od kontrole neizbjeďż˝no vodi u propast. Ne znam kako bi to drugaďż˝ije mogli nazvati nego da se igramo Boga, a to je, sloďż˝it ďż˝ete se sa mnom, doista strašno.  

Navedene su nas pretpostavke toliko zaslijepile da ne uspijevamo uvidjeti ďż˝udesne istine koje stoje pred nama, ďż˝eljno išďż˝ekujuďż˝i da ih konaďż˝no objeruďż˝ke prigrlimo.