Traganje za novim svjetonazorom

Na nedavnom okupljanju u Sagesu (savjetniďż˝ka tvrtka, op. ur.) postavljeno je ozbiljno pitanje: "Obavljamo li kao konzultanti odgovorno svoj posao? Ili moďż˝da zagaďż˝ujemo organizacije svojim prisustvom?" Suraďż˝ujuďż˝i s kolegama u savjetniďż˝kom poslu primijetila sam da rijetko osjete zadovoljstvo postizanja vrijednih ostvarenja. U organizacijama je jednostavno previše promjena i turbulencija. Ništa ne traje dovoljno dugo da bi se vidjeli rezultati. Kolege su iznenaďż˝eni kada se pokaďż˝e da neka intervencija konaďż˝no funkcionira.

Prije ďż˝etiri godine, pomalo uplašeno, upustila sam se u posao koji mi je bio nov i interesantan, a od mene je traďż˝io nešto na što još uvijek nisam bila spremna: da preďż˝em u stanje "neznanja", da spremno odbacim alate i tehnike uz ďż˝iju sam pomoďż˝ godinama zaraďż˝ivala za ďż˝ivot. Veďż˝ sam ranije pisala o toj potrebi da se u ponor odbaci sve prethodno znanje i da se spremno suoďż˝imo s nepoznatim. Moram reďż˝i kako danas, nekoliko godina kasnije, proces kroz koji sam prošla smatram zabavnim. Došla sam do toďż˝ke na kojoj mogu reďż˝i: "Dakle, što još moďż˝emo odbaciti? Uronimo u dublje razine poimanja stvarnosti i jednostavno se pustimo kako bi odbacili sve što nam ne treba." Francuski filozof Voltaire jednom je prilikom rekao: "Iako sumnja nije naroďż˝ito ugodna, izvjesnost je apsurdna, besmislena i smiješna".

Osim toga, kao poslovni savjetnik stekla sam stanovita iskustava u funkcioniranju u svojevrsnom eksperimentalnom modu. No, da bi mogli eksperimentirati trebaju nam specifiďż˝ni klijenti koji su spremni u našem društvu zakoraďż˝iti u nepoznato. Kaďż˝em to usput iako smatram da suština inovacija i novih, drukďż˝ijih postignuďż˝a leďż˝i u spremnosti klijenta da nam se spremno pridruďż˝e u koraďż˝anju nepoznatim. U praksi sam naišla na mnoge ohrabrujuďż˝e znakove koji mi govore da bi takvih situacija u poslovnom svijetu moglo biti sve više i više. Naišla sam na velike organizacije koje su se zdušno angaďż˝irale u procesu samoorganizacije i nisu trebale konzultante. Takoďż˝er sam naišla na umorne i ciniďż˝ne ljude koji su u trenu povratili entuzijazam nakon što su ih lideri angaďż˝irali na stvaranju novog umjesto da se – obiďż˝no je tome tako - bave "rješavanjem problema". Vlastitim sam oďż˝ima vidjela kako se nove spoznaje munjevito šire organizacijom, neobjašnjivo za bilo koju teoriju. Srela sam ljude koji su postali zagovornici uďż˝enja, iako se to od njih nije oďż˝ekivalo. Spremno su sudjelovali u procesu samo radi inspiracije i otvorenosti za nove moguďż˝nosti i rješenja.

S nekoliko sam poteza perom u prethodnom dijelu teksta oslikala ďż˝injenice koje smatram interesantnim, pa ďż˝ak i ďż˝udesnim. Naglašavam to kako bi stvorila prostor za mudru misao Joela Barkera, prvi puta izreďż˝enu prije mnogo godina: "Teška ili nemoguďż˝a postignuďż˝a u okviru jedne paradigme, sasvim su ostvariva – ponekada veoma jednostavno – pod okriljem druge." Nešto sliďż˝no tome rekao je i Einstein: "Nijedan problem ne moďż˝e se riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila".

Kakva se to "promjena svijesti" onda od nas traďż˝i? Koju bi to paradigmu trebalo mijenjati? Vjerujem da se radi o jednostavnoj, te istovremeno dubokoj spoznaji o tome da ďż˝ivimo u savršeno ureďż˝enom Univerzumu. ďż˝ak i bez nas, on ďż˝e savršeno funkcionirati. Stewart Kaufman, ugledni znanstvenik koji se bavi teorijom kompleksnosti, o tome kaďż˝e: "ďż˝ivimo u svijetu u kojem su red i ureďż˝enost potpuno besplatni". Poredak spontano izvire uvijek kada se ďż˝ivot upusti u stvaranje jednostavnih veza. A kada se stvore jednostavne veze meďż˝u tisuďż˝ama pojedinaďż˝nih elemenata nastaje obrazac organizacije. Na taj naďż˝in ureďż˝enost dobivamo besplatno.  

Navedeno otkriďż˝e posljednjih je dvadesetak godina dramatiďż˝no utjecalo na znanstveno podruďż˝je teorije kaosa koje se ďż˝ešďż˝e naziva teorijom kompleksnosti i o kojem su mistici razliďż˝itih spiritualnih tradicija govorili još od drevnih vremena.