Opisani proces samoorganizacije napaja se novim, drugaďż˝ijim i uznemirujuďż˝im informacijama. Suoďż˝eni s njima nikako ih ne moďż˝emo uklopiti u poznate strukture. Naša prva reakcija (bez obzira radi li se o molekulama ili stilu voďż˝enja predsjednika uprave velike tvrtke) odbacivanje je i negiranje. Jednostavno ih odmiďż˝emo od sebe. Buduďż˝i da smislenost i znaďż˝aj nekih informacija vremenom sve više raste, dolazi do raspadanja postojeďż˝ih sustavnih struktura. No, spomenuti "raspad" krije u sebi moguďż˝nost i priliku za rekonfiguraciju sustava okolo novih informacija koja ďż˝e ga uďż˝initi zdravijim i adaptivnijim. Dakle, osim dezintegracije moguďż˝e je – a veoma se ďż˝esto baš to dešava - da se sustav promijeni tako da si osigura novi razvoj.

Znanstvenik i kibernetiďż˝ar Erich Jantsch jednom je prilikom rekao kako nam "samoorganizacija omoguďż˝uje osjetiti i doďż˝ivjeti jednu posebnu kvalitetu svijeta koja podupire raďż˝anje novih oblika i ďż˝ivotnih formi unatoďż˝ stalnim promjenama". Upravo to nastajanje novih formi predmetom je mojih osobnih istraďż˝ivanja, posebice u kontekstu organizacijskih promjena: kako ďż˝emo osmisliti i poduprijeti procese samoorganiziranja? Odgovor na ovo pitanje neďż˝u vam sada reďż˝i - naprosto jer ni sama još uvijek do njega nisam došla. Radi se naime o sljedeďż˝em velikom zadatku znanstvenika i praktiďż˝ara na podruďż˝ju znanosti i umjetnosti liderstva i menadďż˝menta.

No, u kontekstu teorije kaosa ima nekih spoznaja koje bi menadďż˝eri veďż˝ sutra mogli koristiti u svom svakodnevnom radu. Primjerice, ako se samoorganizacija javlja iskljuďż˝ivo u kaosu tada bi paďż˝ljivo morali promisliti na koji ga naďż˝in hotimiďż˝no poticati tijekom neke intervencije. U praksi izgleda da je doista tako, da se istinska transformacija ne moďż˝e ostvariti ako sustav ne proďż˝e kroz stanje kaosa jer ljudi tek tada - u stanju zbunjenosti, prenapregnutosti i sitosti postojeďż˝im – spremno napuštaju postojeďż˝u konstrukciju realnosti tj. uobiďż˝ajene obrasce ponašanja i razmišljanja. Iako ne vole ďż˝ivjeti u stanju konfuzije u nekom trenutku postaje im jasno da je konfuzija neophodna za buďż˝enje intelektualnih snaga grupe i zajedništva kako bi došlo do istinske transformacije.

Radi se o doista zahtjevnoj poruci zapadnjaďż˝kom društvu s poďż˝etka 21. stoljeďż˝a, koje naprosto oboďż˝ava izbjegavati "klizave terene". No, upravo suprotno, ďż˝ini se da moramo više raditi na tome da iskoristimo pozitivne strane kaosa u privatnom i profesionalnom ďż˝ivotu. Upamtite, kaos je moďż˝na sila!