Pouka br. 3: Kompleksnost se ra�a iz jednostavnosti
Tre�a je pouka teorije kaosa da se u sr�i kompleksnosti krije jednostavnost. �ini se naime da kompleksnost evoluira iz vrlo jednostavnih obrazaca koji se jedan na drugog nadogra�uju. Kada smo u školi u�ili o geometriji bavili smo se zapravo savršenim oblicima: kuglama, kockama, trokutima, pa onda nakon toga dijagramima, organizacijskim shemama i sli�no, dakle, savršenim Euklidovim kreacijama koje su se pokazale posve beskorisne u pojašnjavanju realnog �ivota. Benoit Mandelbrot, osoba kojoj se pripisuje invencija pojma fraktal, �esto je znao re�i: "Pogledajte oko sebe. Brda nisu stošci, oblaci nisu kugle, a munje se ne spuštaju do tla u ravnim linijama. Na koji �emo na�in razumjeti tu kompleksnost oblika kojoj svakodnevno svjedo�imo? Ako se istinski potrudite proniknuti u dubinu stvarnosti i obrasce koji je tvore, otkriti �ete da se oni ponavljaju na razli�itim razinama postojanja". Dakle, uspijete li otkriti obrazac, prepoznali ste samu suštinu kompleksne forme!
�eljela bi da se sada zajedno prisjetimo nekih prirodnih fraktala, primjerice paprati koja predstavlja klasi�an primjer takve forme u kojoj se dominantni obrazac kontinuirano ponavlja. Ili pak obrazaca grana stabala koji su vjerne replike stabla u cjelini. Dakle, ako pozorno pratimo obrasce na sve finijim razinama postojanja, uo�it �emo da se oni ponavljaju. Promotrimo li dominantnu formu oblaka uo�it �emo kako istu formu pronalazimo u svakom, pa i najmanjem obla�i�u. Navedeno predstavlja druga�iji pristup razumijevanju geometrije prirodnih oblika poput planina, oblaka, uvala, šuma i drugih prirodnih pojava. Slika u nastavku prikazuje primjere fraktala u prirodi:
Tragati za obrascima klju�no je �elimo li se uspješno nositi s kompleksnošï¿½u. Umjesto da tragate za linearnim rješenjima, pokušajte se okrenuti nelinearanim. Promatrajte ponašanje sustava tijekom vremena i obrasci �e sami po sebi izvirati. Potom preispitajte njihovo ponašanje na ra�unalu kako biste zašli u dubinu kreativnosti utkane u samo tkivo egzistencije. Promatraju�i prirodne fraktale – u ovom slu�aju iz obrnute perspektive - uo�avamo uzbudljivu sli�nost s no�nim nebom; istra�ujemo prostor koji se ni�e sve dalje i dalje, bez kraja i pravog po�etka. Gdje god da pogledate uvijek �ete vidjeti isti obrazac.
Na ovom bi mjestu trebali nešto re�i o va�nosti prepoznavanja obrazaca u organizaciji i upravljanju njima umjesto ljudima. Radi se naime o promišljanju koje zagovara da lideri i menad�eri odmaknu pozornost od izoliranog pojedina�nog ponašanja i posvete se traganju za klju�nim obrascima ponašanja. Uronimo li dublje, u samu suštinu organizacijskog �ivota, uvijek nailazimo na isto: na ponavljaju�e situacije i odnose koji determiniraju ponašanje sustava u cjelini.