Pouka br. 3: Kompleksnost se ra�a iz jednostavnosti

Treďż˝a je pouka teorije kaosa da se u srďż˝i kompleksnosti krije jednostavnost. ďż˝ini se naime da kompleksnost evoluira iz vrlo jednostavnih obrazaca koji se jedan na drugog nadograďż˝uju. Kada smo u školi uďż˝ili o geometriji bavili smo se zapravo savršenim oblicima: kuglama, kockama, trokutima, pa onda nakon toga dijagramima, organizacijskim shemama i sliďż˝no, dakle, savršenim Euklidovim kreacijama koje su se pokazale posve beskorisne u pojašnjavanju realnog ďż˝ivota. Benoit Mandelbrot, osoba kojoj se pripisuje invencija pojma fraktal, ďż˝esto je znao reďż˝i: "Pogledajte oko sebe. Brda nisu stošci, oblaci nisu kugle, a munje se ne spuštaju do tla u ravnim linijama. Na koji ďż˝emo naďż˝in razumjeti tu kompleksnost oblika kojoj svakodnevno svjedoďż˝imo? Ako se istinski potrudite proniknuti u dubinu stvarnosti i obrasce koji je tvore, otkriti ďż˝ete da se oni ponavljaju na razliďż˝itim razinama postojanja". Dakle, uspijete li otkriti obrazac, prepoznali ste samu suštinu kompleksne forme!

ďż˝eljela bi da se sada zajedno prisjetimo nekih prirodnih fraktala, primjerice paprati koja predstavlja klasiďż˝an primjer takve forme u kojoj se dominantni obrazac kontinuirano ponavlja. Ili pak obrazaca grana stabala koji su vjerne replike stabla u cjelini. Dakle, ako pozorno pratimo obrasce na sve finijim razinama postojanja, uoďż˝it ďż˝emo da se oni ponavljaju. Promotrimo li dominantnu formu oblaka uoďż˝it ďż˝emo kako istu formu pronalazimo u svakom, pa i najmanjem oblaďż˝iďż˝u. Navedeno predstavlja drugaďż˝iji pristup razumijevanju geometrije prirodnih oblika poput planina, oblaka, uvala, šuma i drugih prirodnih pojava. Slika u nastavku prikazuje primjere fraktala u prirodi:


     

Tragati za obrascima kljuďż˝no je ďż˝elimo li se uspješno nositi s kompleksnošďż˝u. Umjesto da tragate za linearnim rješenjima, pokušajte se okrenuti nelinearanim. Promatrajte ponašanje sustava tijekom vremena i obrasci ďż˝e sami po sebi izvirati. Potom preispitajte njihovo ponašanje na raďż˝unalu kako biste zašli u dubinu kreativnosti utkane u samo tkivo egzistencije. Promatrajuďż˝i prirodne fraktale – u ovom sluďż˝aju iz obrnute perspektive - uoďż˝avamo uzbudljivu sliďż˝nost s noďż˝nim nebom; istraďż˝ujemo prostor koji se niďż˝e sve dalje i dalje, bez kraja i pravog poďż˝etka. Gdje god da pogledate uvijek ďż˝ete vidjeti isti obrazac.

Na ovom bi mjestu trebali nešto reďż˝i o vaďż˝nosti prepoznavanja obrazaca u organizaciji i upravljanju njima umjesto ljudima. Radi se naime o promišljanju koje zagovara da lideri i menadďż˝eri odmaknu pozornost od izoliranog pojedinaďż˝nog ponašanja i posvete se traganju za kljuďż˝nim obrascima ponašanja. Uronimo li dublje, u samu suštinu organizacijskog ďż˝ivota, uvijek nailazimo na isto: na ponavljajuďż˝e situacije i odnose koji determiniraju ponašanje sustava u cjelini.