Temeljna naďż˝ela i koncepcije na kojima se baziraju aktualne teorije nematerijalnih resursa i upravljanja znanjem nose u sebi potencijal za korjenitu promjenu naďż˝ina razmišljanja o stvaranju vrijednosti u poslovnom svijetu buduďż˝nosti. Namjerno koristim termin "potencijal" jer još uvijek nije sasvim jasno hoďż˝e li novi svjetonazor biti istinski prihvaďż˝en ili ďż˝e biti korišten u sluďż˝bi starih menadďż˝erskih naďż˝ela. Struka je danas podijeljena:
- na pojedince koji istinski pomiďż˝u granice promišljanja,
- na pojedince koji misle da rade nešto novo nesvjesni da im je djelovanje utemeljeno na
  starom svjetonazoru.

Uvjereni da uvodimo dramatiďż˝ne novine veoma se lako vraďż˝amo u iskušana i poznata rješenja. Uvijek iznova preslagujemo "leďż˝aljke na palubi" (vidi: P. Senge: "Ekologija vodstva", q21 rujan 2006.) našeg misaonog svijeta korištenjem novog jezika i termina, bez da "brod" zamijenimo "podmornicom". Aktualni menadďż˝erski modeli, alati i vještine uglavnom se temelje na zastarjelom naďż˝inu razmišljanja i mehanicistiďż˝ko-inďż˝enjerskom pristupu koji se podsvjesno aplicira i na nove ideje. Stoga nije ďż˝udno da rezultati uglavnom izostaju i da nas takva praksa ďż˝esto moďż˝e odvesti u potpuno krivom smjeru narušavajuďż˝i naďż˝ela koja u ovom tekstu nastojim pojasniti.

Kljuďż˝na ďż˝injenica koju nikako ne smijemo zaboraviti odnosi se na to da se temeljna naďż˝ela u osnovama nematerijalne ekonomije i ekonomije znanja dramatiďż˝no razlikuju od tradicionalnog poimanja stvaranja vrijednosti i koja usmjeravaju pozornost na potpuno nove ďż˝imbenike uspješnosti poslovanja svake organizacije. Peter Drucker, Paul Romer sa Stenford University, Charles Goldfinger i drugi istaknuti struďż˝njaci odavno su veďż˝ ukazali na nastanak i karakteristike ekonomije znanja. Osnovnu ideju koja se provlaďż˝i kroz njihove radove moďż˝emo saďż˝eti u jednoj reďż˝enici: znanje se potpuno razlikuje od prirodnih resursa.

Znanje i ideje se mogu umnoďż˝avati u nedogled što materijalni resursi ne mogu. Materijalni resursi se korištenjem troše dok se znanje korištenjem poveďż˝ava. Prodamo li materijalne resurse ili ih predamo drugoj strani na korištenje tada se takva transakcija uvijek odvija na štetu jedne od strana. Suprotno tome, dijeljenje znanja ne samo da osigurava puko oďż˝uvanje resursa veďż˝ dovodi po poveďż˝anja obima znanja putem samog procesa razmjene. Opisano obiljeďż˝je resursa znanja zahtijeva stoga izvoďż˝enje suštinski drugaďż˝ije ekonomske jednadďż˝be koja ďż˝e se potpuno razlikovati od trenutno korištene. Iz svega navedenog nadalje zakljuďż˝ujemo da bi naďż˝ela menadďż˝menta i poslovna praksa trebali biti potpuno drugaďż˝iji od trenutno korištenih. Model poduzeďż˝a industrijskog doba više jednostavno nije primjeren dinamiďż˝kim uvjetima kompleksnog i promjenljivog svjetskog trďż˝išta. Znanjem intenzivno poduzeďż˝e u potrazi je za novim pristupima organiziranju, voďż˝enju i poslovanju opďż˝enito.

Komentar

Karmen Jel�i�

1997.godine, kada je Verna Allee napisala ďż˝lanak "Novi alati za novu ekonomiju", u Kanadi je organiziran prvi Svjetski kongres o mjerenju i upravljanju intelektualnim kapitalom. ďż˝lanak u potpunosti odraďż˝ava tadašnje stanje stvari. To što nije nimalo izgubio na aktualnosti iako se u sijeďż˝nju bliďż˝i 8. Svjetski kongres, govori nam nešto o tome kojom brzinom se u svjetsk

pročitaj...