Veliki problem leďż˝i u ďż˝injenici da su menadďż˝eri današnjice indoktrinirani modelom znanstvenog menadďż˝menta koji se koristio u prošlosti i koji se temelji na deterministiďż˝koj kontroli. Meďż˝utim, novo vrijeme u kojem ďż˝ivimo obiljeďż˝eno je brzom dinamikom nepredvidljivih promjena pa bi takav model deterministiďż˝ke kontrole rezultirao neuspjehom - posebice kada se primjenjuje unutar velikih sustava. Izazov se sastoji u pokušaju kontrole neďż˝ega što je nekontrolabilno. Menadďż˝erska praksa, knjige, ďż˝lanci i akademska istraďż˝ivanja u prošlosti su propagirali model deterministiďż˝ke kontrole.

Osobno smatram da su se istraďż˝ivanja u podruďż˝ju menadďż˝menta posljednjih godina znatno odmakla od temeljnih referentnih disciplina poput psihologije. Pojava digitalnog doba fokusiranog na znanje rezultirala je potpunim kaosom: menadďż˝erima koji sve više koriste kontrolu iako je ona ekonomski neodrďż˝iva i dokazano štetna za opstojnost sve veďż˝eg broja "ne-kontrolabilnih" sustava.

Rastu�a rasprostranjenost i apstraktna (nematerijalna i implicitna) priroda rada temeljenog na znanju kao i problemi u odvajanju rada i privatnog �ivota poja�at �e pritisak na komandno-kontrolni model koji je obilje�io doba masovne proizvodnje i pokretne trake.

U praksi se upravljanje znanjem, posebice upravljanje znanjem usmjereno na "IT sustave" koje sebiďż˝ni proizvoďż˝aďż˝i i prodavaďż˝i reklamiraju kao "spasonosno rješenje", pokazalo izuzetno neuďż˝inkovitim. Kod veďż˝ine takvih IT-centriďż˝nih i modela upravljanja znanjem temeljenih na paradigmi znanstvenog menadďż˝menta, menadďż˝ersko (i akademsko) razumijevanje ljudskih biďż˝a (današnjih umnih radnika) osnovna je koďż˝nica za postizanje boljih uďż˝inaka. Ova je tvrdnja potkrijepljena spoznajama drugih znanstvenika i praktiďż˝ara.

ďż˝ini se kako je upravo mehanicistiďż˝ki naďż˝in razmišljanja, koristan u industrijskom dobu, uzrok mnogih neuspjeha povezanih sa IT i KM sustavima. Promišljanje naslijeďż˝eno iz vremena industrijske revolucije temelji se na efikasnom korištenju pokretne trake, kao na primjeru Fordovog T-modela. Promišljanje naslijeďż˝eno informacijskom revolucijom temelji se na strojevima koji se pak temelje na deterministiďż˝kom i predvidljivom modelu buduďż˝nosti. Oba modela deterministiďż˝ke kontrole pretpostavljaju unaprijed predvidljive ciljeve kojima se zatim jednostavno pridodaju traďż˝eni resursi potrebni za njihovo ostvarenje.

Komentar

Tajana Leskovar

Proďż˝itavši izvorni tekst intervjua s Yogeshem Malhotrom, nesumnjivim genijalcem (dok smo se mi obiďż˝ni smrtnici u 14. godini bavili pubertetskim problemima, on je ďż˝itao Druckera i Le Bona), bila sam a priori spremna okarakterizirati ga kao još jednog u nizu znanstvenika koji su na svojem putu izgubili dodir sa svakodnevicom kompleksnog organizma zvanog organizacija. Naime, ponekad se,

pročitaj...