Dobro je tumaďż˝eno i s filozofskog i s religijskog aspekta. U kršďż˝anskoj, ďż˝idovskoj i islamskoj religiji najviše je dobro Bog. Sve velike religije preporuďż˝uju ďż˝injenje dobrih djela kao put do vrhunskog dobra. U svakoj monoteistiďż˝koj religiji nalazimo pravila, upute za ponašanje. Religija smatra da suštinu dobrog ďż˝ovjeka ďż˝ini ljubav prema Bogu i prema ďż˝ovjeku. Dobro je jedan od središnjih etiďż˝kih, to jest, filozofskih pojmova. S tim u vezi je i dobro djelovanje koje nas pribliďż˝ava vrhunskom dobru. Mnogi filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. Sokrat je smatrao da se vrlina moďż˝e nauďż˝iti, odnosno da je ona znanje. Tvrdio je da ďż˝ovjek mora znati što je dobro (ideja dobra), da bi isto i ďż˝inio. I Platon vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj svi teďż˝e. Prema njemu za dobru drďż˝avu potrebne su ďż˝etiri vrline:
1. mudrost,
2. pravednost,
3. hrabrost,
4. umjerenost.

Aristotel ne govori o op�oj ideji dobra nego o pojedina�nom dobru �ovjeka. Za njega je najve�a vrlina sredina izme�u dviju krajnosti (zlatna sredina).

U etici je poznato hedonistiďż˝ko i utilitaristiďż˝ko shvaďż˝anje dobra. Hedonizam istiďż˝e ugodu, osjeďż˝aj zadovoljstva kao najveďż˝e dobro. Smatra da taj osjeďż˝aj upravlja našim ďż˝ivotom i da sve što mislimo i ďż˝inimo je usmjereno prema osjeďż˝aju ugode. J.S. Mill, predstavnik utilitaristiďż˝kog shvaďż˝anja dobra smatra da nije vaďż˝na koliďż˝ina ugode, nego kvaliteta, zbog toga je krajnji cilj korist (lat. utilis = koristan). Ovo gledište smatra da svako djelo procjenjujemo prema posljedicama, štetnosti i korisnosti, jer to dovodi do sreďż˝e pojedinca, a time i do sreďż˝e cijele zajednice. Ovakvo mišljenje izaziva dilemu: kada i koliko individualne koristi mogu biti i koristi društva?

Pojam savjest potjeďż˝e iz stoiďż˝ko-kršďż˝anske tradicije. Sam izraz savjest kovanica je prema grďż˝koj rijeďż˝i "suneidesis" (suznanje) koju je Ciceron preveo na latinski kao conscientia. Oblikovanje struďż˝nog izraza savjest razvijalo se od prvotnog znaďż˝enja izraďż˝enog preko suznanja, zatim u svijesti, te se preko znaďż˝enja svijesti o vlastitom moralnom ďż˝inu, razvija u struďż˝ni izraz za ono što i danas podrazumijevamo pod pojmom savjest.