S(p)retan udarac turskog igra�a Semiha u posljednjim djeli�ima posljednjih sekundi nogometne utakmice Hrvatska – Turska u �etvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. godine mnogim �e Hrvatima i navija�ima hrvatske reprezentacije (sude�i prema komentarima mojih prijatelja i poslovnih partnera iz Engleske, Kazahstana, Ma�arske, Makedonije, Srbije, Slovenije i još nekih zemalja, nogometne majstorije igra�a u dresu s crveno - bijelim kockicama visoko se vrednuju) ostati no�na mora još tjednima i mjesecima. Negdje je �ak napisano da je gol turske ekipe u zadnjim trenucima utakmice u Be�u najve�i peh hrvatskog sporta ikada.
Svatko tko se ikada bavio sportom (u što se bela ne ubraja) zna da je najve�i �ar svakog sportskog susreta neizvjesnost koja traje do kraja susreta. �ak i kada je razlika izme�u suparnika velika, pa ishod utakmice nije upitan, još uvijek nas neki potez igra�a mo�e iznenaditi i obogatiti ljepotom dosega ljudskog tijela. Naravno, ako smo u sportu da bismo u�ivali u nadmetanju sa svojim mogu�nostima, a ne zato da bismo potrebu za osje�ajem mo�i i va�nosti ispunjavali pobje�ivanjem (i poni�avanjem) protivnika.
Za promatra�e, koji sa strane promatraju i ne sudjeluju u direktnom srazu suparnika, odabir strana je prvi korak. Odabirom sportaša ili kluba za koji navijate odre�ujete se i prema mogu�em (ne)uspjehu. Ljudski je o�ekivati uspjeh u ne�emu �ime se bavite (osobito ako ste u to ulo�ili puno truda), tako�er je ljudski radovati se uspjesima strane koju ste odabrali, ali što kada se dogodi neuspjeh? Poraz, ispadanje iz nastavka takmi�enja ili neko drugo neispunjenje o�ekivanja? Na �alost, u slu�aju poraza odabrane strane, za ve�inu navija�a svrha navijanja prestaje. Izostala je pobjeda, izostao je osje�aj mo�i koji je namijenjen pobjedniku i to je kraj. Nitko ne �eli osje�ati gor�inu poraza i biti gubitnik. Zar zaista ništa ne postoji u porazu? Zar ne postoji sljede�a utakmica? Zar istog �asa nastaje smak svijeta?