Kod opisivanja teških moralnih pitanja obiďż˝no se ne moďż˝e jednoznaďż˝no ukazati što je dobro, a što loše. Buduďż˝i da društvena oďż˝ekivanja prema svijetu biznisa ukljuďż˝uju brojna ekonomska i društvena pitanja, konaďż˝na odluka ďż˝esto traďż˝i "zamjenu" jedne vrste odgovornosti s drugom. Okolnosti ponekad dovode do situacija kada je izbor izmeďż˝u dvije neugodne alternative neminovan. Primjerice, u situaciji rezanja troškova menadďż˝ment se moďż˝e odluďż˝iti za politiku otpuštanja nedavno zaposlenih djelatnika (koji "sluďż˝ajno" mogu biti pripadnici manjina), te na taj naďż˝in nagraditi dugogodišnje stalne zaposlenike za njihovu lojalnost, ili pak otpustiti zaposlenike s veďż˝im radnim staďż˝em prema politici "jednake moguďż˝nosti svima".


Dva pristupa donošenju moralnih odluka

Kljuďż˝ problema razvoja uďż˝inkovitog društveno odgovornog korporativnog stava pronalazimo u odluci o tome trebamo li se prilikom rješavanja etiďż˝kih problema koristiti sustavno usmjerenim pristupom ili pristupom usmjerenim na posrednika. Ovdje predstavljena dihotomija odnosi se na duboku podijeljenost unutar filozofije etike izmeďż˝u pristupa usmjerenog na pravila i pristupa usmjerenoga na ishod.

Formalni pristupi etiďż˝kom ponašanju koji su sustavno usmjereni (primjerice, Deset zapovijedi) po svojoj se prirodi nuďż˝no koriste pravilima. Poteškoďż˝e prilikom primjene tih pravila u kompleksnim i nejasnim situacijama navode pojedinaďż˝ne donosioce odluka da razviju ad hoc teleološki pristup (cilj opravdava sredstvo). Opisana erozija ovog sustava moďż˝e se ublaďż˝iti ako korporacija ipak ima neku razinu savjesti te je sposobna preuzeti moralnu odgovornost za konaďż˝ni ishod.

Sustavno usmjereni pristupi koriste korporativna naďż˝ela i politike (poput onih ugraďż˝enih u kodeks poslovne etike) kako bi postigli ďż˝eljene rezultate. Kontrola nad postupcima pojedinca ostvaruje se uz pomoďż˝ korporativnih naďż˝ela i prakse koja je pozicionirana "izvan" pojedinca. Slijedi li ovaj pristup, odgovornost za razluďż˝ivanje izmeďż˝u dobrog i lošeg organizacija preuzima na sebe. Tada se moďż˝e reďż˝i kako organizacija "posjeduje savjest" koja sluďż˝i kao vodilja pojedinaďż˝nim donosiocima odluka prilikom njihovih moralnih prosudbi. Dinamika ovog procesa prikazana je u kratkoj priďż˝i Bernarda McCoya The Parable of the Sadhu.