Suprotno tome, kratka pri�a o dobrom Samaritancu naglasak stavlja na osobnu prirodu eti�kih problema. Samaritance su �idovi u doba Isusa prezirali i smatrali ne�istima. Nijedan sve�enik ili levit nikada ne bi pru�io pomo� Samaritancu, bez obzira na okolnosti.

Kao izopďż˝enik u vlastitoj zemlji, Samaritanac nije morao osjeďż˝ati da bi trebao pomoďż˝i unesreďż˝enom putniku. Samaritanac je slobodno mogao reďż˝i: "On ne pripada mojoj grupi. Neka se drugi pobrinu za njega." (Kao što su to rekli, a nisu trebali Novozelanďż˝ani, Šerpe ili Japanci u grupi McCoya.) Samaritanac je mogao imati svoje razloge za nastavak putovanja (jednako vaďż˝ne kao i razlozi McCoyeve grupe), mogao je biti umoran (kao što su to bili ďż˝lanovi McCoyeve grupe), te je po svoj prilici imao ograniďż˝ene resurse (kao i McCoyeva grupa). No, Samaritanac je oďż˝ito uvidio da ima osobnu, pojedinaďż˝nu odgovornost za ishod svoje odluke.

Druga zna�ajna stvar u ovoj kratkoj pri�i jest poziv na djelovanje. Nije dovoljno prepoznati potrebu, suosje�ati sa �rtvom, kontaktirati vlasti ili formirati npr. "povjerenstvo za djelovanje" koje �e se baviti problemom unesre�enog putnika. Uo�avamo direktnu povezanost osobne odgovornosti Samaritanca i potrebe za ispravnim djelovanjem. "Idi pa i ti �ini tako."

Kljuďż˝no je da Samaritanac, kao pojedinaďż˝na osoba, nije mogao izbjeďż˝i osobnu moralnu odgovornost da se pobrine za putnika. Da je kojim sluďż˝ajem putovao kao ďż˝lan grupe te da je grupa konsenzusom odluďż˝ila ignorirati potrebe ozlijeďż˝ene osobe, moglo se dogoditi da Samaritanac popusti pred voljom grupe. U onoj mjeri u kojoj bi ta grupa imala ďż˝vršďż˝e vodstvo, bila povezanija, imala prijeko potreban cilj ili bolju priliku da nagradi ili kazni Samaritanca, moguďż˝nost da to stvarno i uďż˝ini bila bi veďż˝a.


Pouke za donošenje moralnih odluka

Usporedba dviju kratkih priďż˝a otkriva presudnu vaďż˝nost relativne ravnoteďż˝e u organizaciji izmeďż˝u oslanjanja na sustavno usmjerenu etiku ili na etiku usmjerenu na posrednika. Odreďż˝ena razina društvene odgovornosti moďż˝e se postiďż˝i kombiniranjem ta dva pristupa pri ďż˝emu posebno treba imati na umu da naglašavanje sustavno usmjerene etike moďż˝e umanjiti vaďż˝nost i uďż˝inkovitost pojedinaďż˝nih osobnih vrijednosti, što ďż˝e u konaďż˝nici štetno djelovati na društvenu odgovornost organizacije.