U pokušaju da postignu odgovarajuďż˝u razinu društvene odgovornosti, organizacije ďż˝esto ulaďż˝u znaďż˝ajne resurse u širenje skupa sustavno usmjerenih etiďż˝kih vrednota. Postavljaju se standardi, naglašava se vodstvo i potiďż˝e povezanost grupe. Mana ovakvog pristupa je ta što oslobaďż˝a pojedinca od osobne odgovornosti za ishode donesenih odluka.

Sustavno usmjerene etiďż˝ke vrijednosti nisu sposobne uspješno kontrolirati društvene stavove organizacije. Moralne dimenzije mnogobrojnih odluka koje se svakodnevno donose u svakoj organizaciji nisu prilagodljive generalizacijama sustavno usmjerenih vrednota. Moralni problemi ďż˝esto su previše suptilni i sloďż˝eni da bi se mogli rješavati uz pomoďż˝ jednostavnih pravila.

Etiďż˝ki kodeks je alat kojeg organizacije najďż˝ešďż˝e koriste kad je u pitanju korporativna etiďż˝nost. Takvi kodeksi u pravilu raspoznaju prednosti i razlike izmeďż˝u dobrog i lošeg. Naďż˝alost, opisani pristup nije uďż˝inkovit u radu s teškim problemima jer ih svojim jednostavnim pristupom ďż˝esto prikriva umjesto da ih razjasni. Etiďż˝ki kodeks, primjerice, ďż˝esto poziva na "pravedan tretman svih zaposlenika" oko ďż˝ega bi se svi zajedno vrlo brzo sloďż˝ili. No, što ta izjava zapravo znaďż˝i u sluďż˝aju kada rukovoditelj mora promaknuti ili otpustiti odreďż˝ene pojedince, sasvim je druga stvar. Formuliranje politike koja na nekoj odreďż˝enoj razini ograniďż˝ava, po svoj ďż˝e prilici rezultirati nepravednim odlukama. Sloďż˝enost meďż˝uljudskih situacija zahtijeva prosuďż˝ivanje i rasuďż˝ivanje koje je teško unaprijed programirati.

Kako bi stvorila ďż˝eljenu razinu društvene odgovornosti, organizacija mora etici usmjerenoj na posrednika osigurati znaďż˝ajniju ulogu u organizacijskoj kulturi. Navedena potreba proizlazi iz inherentne slabosti sustavno usmjerenih etiďż˝kih vrednota te iz snage i moďż˝i pojedinca koji djeluje na temelju vlastitih uvjerenja.

Druga vaďż˝na pouka iz ovih kratkih priďż˝a odnosi se na potrebu da se razluďż˝ivanje dobrog i lošeg od strane pojedinca spoji s poduzimanjem odreďż˝enih koraka. Kako bi bila društveno odgovorna, organizacija mora poduzeti mjere koje su s moralnog aspekta usklaďż˝ene s moralom širega društva. Nije dovoljno samo prepoznati problem, napisati dopis ili podnijeti izvještaj, veďż˝ se od donosioca odluka oďż˝ekuje da poduzmu ispravne mjere. Ukoliko pojedinci ne preuzmu odgovornost za posljedice svojih postupaka, tada od organizacije ne moďż˝emo oďż˝ekivati da se ponaša na društveno prihvatljiv naďż˝in. Postupci tvrtke nisu ništa drugo nego zbroj postupaka njezinih zaposlenika.