Odluďż˝e li nogometne vlasti da nam je bolje s nekim drugim izbornikom koji ďż˝e bolje promicati navike balkanske mahale i ďż˝uvati vrijednosti tipa „u mutnom se najbolje lovi“, opet ďż˝e se negdje drugdje pojaviti isti ili neki drugi Slaven Biliďż˝. Meďż˝u hrvatskim menadďż˝erima i poslovnim ljudima postoje ljudi koji vjeruju da se uspjeh dogaďż˝a zato jer nadmašujemo sami sebe, a ne zato jer smo poslovnom partneru oteli novac prijevarom ili lošom kvalitetom proizvoda ili usluge. I da se moďż˝e ostvariti dobar poslovni rezultat uďż˝ivanjem u onome što radimo, a ne jednokratnim utrďż˝avanjem i otimanjem zviďż˝daljki onima koji odgovaraju da se igra odvija po pravilima. Konaďż˝no, ako nas je taj turski gol toliko unesreďż˝io i smatramo da takvog peha još nije bilo, sjetimo se gola Davora Šukera protiv Irske u Zagrebu. Zadnji trenuci utakmice, neriješen rezultat i tada predivna dugaďż˝ka lopta, potez majstora i slavlje Hrvata. Shvatio sam tugu Iraca kada su nam sliďż˝nu priďż˝u ponovili turski igraďż˝i. I to je sva veliďż˝ina sporta (a i ďż˝ivota) – negdje dobiješ, negdje izgubiš, no naš kredibilitet je ono što se pritom najviše vrednuje. Novac je samo brojďż˝ana potvrda kvalitete onoga što radimo.