Nekim ljudima konkurentnost i stalno natjecanje donosi samoďż˝u. Drugima pak uspjeh osigurava višak energije i vremena. NARANďż˝ASTO/Zelena zona vodi nas u stanje svijesti koje ďż˝esto pobuďż˝uje pitanje: "Zar je to sve?" Na ulazu u zelenu zonu, pripadnici naranďż˝asto/ZELENOG kruga sluďż˝e jedni drugima, zajedno uďż˝e i dijele zajedniďż˝ku viziju. Rezultati se mogu mjeriti u dolarima, eurima, ili prema broju nahranjene gladne djece.


ZELENA – poďż˝rtvovnost, kako bi se zasluďż˝ila nagrada, za sebe i druge

U zoni dubokih vrednota ZELENO ljudi odustaju od stresne kompetitivne utrke buduďż˝i da pretpostavka "veďż˝e je bolje" poďż˝inje gubiti na znaďż˝aju. Razmišljanje je sada relativistiďż˝ko, intuitivno, te kontekstualno senzitivno. Unutarnji mir, uravnoteďż˝enost ďż˝ivota, jednakost i doprinos opďż˝em dobru jako su vaďż˝ni. Pri tome se ne radi samo o reciklaďż˝i, odrďż˝ivosti ili mondenom ekološkom marketingu; radi se o površinskim vrednotama koje izviru iz razliďż˝itih podruďż˝ja. U zoni dubokih vrednota ZELENO pojedinac doista poďż˝inje osjeďż˝ati jedinstvo svih ljudi, njihovo djelovanje, duh i svijet u cijelosti. Javlja se osjeďż˝aj kolektivne odgovornosti i kolektivne krivnje.

Dizajn strategije i implementacija okupljaju kako one pojedince koji ďż˝ele doprinijeti tako i sve druge ljude koji bivaju zahvaďż˝eni promjenama. Pritom ljudi nisu samo "resursi"; oni su kljuďż˝no bogatstvo tvrtke. Uďż˝inkovita strategija potiďż˝e konsenzus i potporu, komunicira "priďż˝u" o tome zašto su promjene znaďż˝ajne za sve ukljuďż˝ene.

Organizacijski stratezi moraju kvalitetnije prouďż˝iti zelenu zonu dubokih vrednota buduďż˝i da se ova zona brzo širi meďż˝u današnjom radnom snagom. Društveno odgovorne organizacije postaju sve privlaďż˝nije investitorima i potencijalnim djelatnicima. Analiza se usredotoďż˝uje na uďż˝inke koje promjene ostavljaju na ljudima. Dizajneri strategije teško prihvaďż˝anju koncepciju "ravnopravnosti promišljanja" koja nam sugerira da bi trebali, ďż˝ak i u tradicionalnim poduzeďż˝ima, uzeti u obzir mišljenje svih ljudi. Stoga je u njezinu izradu i implementaciju neophodno ukljuďż˝iti "zeleno razmišljanje", iako veďż˝ina struďż˝njaka to još uvijek ne ďż˝ini.

Zelena zona ima i svoje loše strane, u što prije svega treba ubrojiti troškove grupnog razmišljanja, gubitak individualizma i teškoďż˝e prilikom usklaďż˝ivanja efikasnosti, efektivnosti i rezultata s uloďż˝enim vremenom, novďż˝anim sredstvima i energijom. Zeleno liderstvo je usporedivo s pokušajem okupljanja maďż˝aka u stado. Buduďż˝i da je grupa snaďż˝na i ne voli hijerarhiju, lideri se ne smiju isticati. Australci opisanu situaciju nazivaju "tall poppy syndrome" (sindrom protiv natprosjeďż˝nih - op. prev.) - natprosjeďż˝no uspješni ili samouvjereni pojedinci prvi ďż˝e biti izbaďż˝eni iz grupe.