U to sam vrijeme predavao na sveuďż˝ilištu North Texas i bio veoma frustriran onime ďż˝ime sam se bavio. Intuitivno sam osjeďż˝ao da postoji svijet kojeg moje teorije nisu mogle objasniti. Godine 1974. sam tako u publikaciji Futurist udruge World Future Society naišao na struďż˝ni ďż˝lanak profesora Gravesa pod nazivom "Ljudi se spremaju za odluďż˝ni iskorak" koji me je snaďż˝no potresao. Profesor Graves je nakon godina istraďż˝ivanja uspio otkriti prirodni naďż˝in formiranja razliďż˝itosti kod ljudi te je otkrio postojanje slojevitosti osam razliďż˝itih vertikalnih sustava. Nakon što sam se upoznao sa njegovim spoznajama, uspio sam sve moje radove uklopiti u te prirodne "kalupe".

Kako doktorski studij kojeg sam tada pohaďż˝ao na sveuďż˝ilištu Oklahoma nije nudio ništa posebno, odluďż˝io sam se za kolegij "socijalna psihologija". Istovremeno sam radio i na poslovnoj školi sveuďż˝ilišta North Texas gdje sam se bavio podruďż˝jem komunikacije. Sve mi je to omoguďż˝ilo nekakvu hibridnu diplomu koja mi je osigurala stanovitu prednost a mojem umu moguďż˝nost da slobodno luta razliďż˝itim znanstvenim podruďż˝jima. Sociologiju i povijest sam izuďż˝avao na sveuďż˝ilištu Oklahoma gdje me je posebno intrigirala priroda ameriďż˝kog graďż˝anskog rata, te polarizacija tema poput rasnih razlika, unionizma i sliďż˝no. Moďż˝da sam upravo zbog tog raspona tako hitro i snaďż˝no reagirao na Gravesova razmišljanja. Njegov mi je pristup ponudio okvir za objektivno sagledavanje povijesnih dogaďż˝anja, bez da ulazim u igru "okrivi i budi okrivljen". Takoďż˝er sam nauďż˝io da nikada ne moďż˝emo vratiti ili ponoviti prošlost; buduďż˝nost je ta koja mora snaďż˝nije prihvatiti ulogu prošlosti formirajuďż˝i na taj naďż˝in sadašnjost.

SP: Nije li tada Vaš pristup u suprotnosti s pokušajima formiranja regionalnih grupacija, npr. poput EU, kod kojih razliďż˝ite drďż˝ave pokušavaju uskladiti sustave i ciljeve kako bi udruďż˝ile i harmonizirale energije na sliďż˝nim poljima interesa?

DB: Ne mislim da je tako. U San Franciscu sam 1999.g. odrďż˝ao prezentaciju na State of the World Forumu Zaklade Gorbaďż˝ov na kojoj sam posebno naglasio vaďż˝nost borbe za koheziju u eri fragmentacije u kojoj ďż˝ivimo. Umjesto da se zaloďż˝im za neku odreďż˝enu vrstu svjetskog poretka, pokušavao sam prisutnima pojasniti da ďż˝e se po mojem mišljenju naredni globalni "fluks", kako sam ga nazvao, vrlo vjerojatno temeljiti na ovim spiralama. U kontekstu Europske Unije to bi znaďż˝ilo da zagovaram stvaranje tzv. "slojevite demokracije", radije negoli glomaznog monolitnog kolektivnog sustava kojim se upravlja iz Bruxellesa. Takav pristup ukazuje na postojanje razliďż˝itih internih kulturalnih "stogova" meďż˝u zemljama ďż˝lanicama i objašnjava zašto se je primjerice Francuska odmah ukljuďż˝ila u EU a Engleska nije, te zašto se Norveška i dalje odbija ukljuďż˝iti u uniju. Stoga arhitekti europskog povezivanja moraju prepoznati potrebu njegovanja jedinstvenosti svake pojedine kulture koje ďż˝e zatim pokušati "njeďż˝no" podrediti, jednu po jednu, potrebama dugoroďż˝nog tranzicijskog procesa.