U grďż˝kom govorništvu treba razlikovati prirodno od umjetnoga.

Prirodno govorništvo zastupaju u Homerovo doba kraljevi, a poslije umni drďż˝avnici, koji su priroďż˝enim darom govora u narodnoj skupštini stekli najveďż˝i ugled. Njihovi su govori umjetno sastavljeni i dobro obrazloďż˝eni, a kako se pokraj toga odlikuju vjernom karakterizacijom lica i lijepim jezikom, nije ni ďż˝udo da su stari, osobito stoici, smatrali Homera ocem govorništva te preporuďż˝ivali njegove kao uzor.

Umjetno govorništvo se poďż˝elo razvijati u Siciliji gdje je 465. g. prije nove ere tiranska vlada zamijenjena demokratskom pri ďż˝emu se naglo pojavila velika potreba za javnim raspravljanjima i dokazivanjima.

U Grďż˝ku su govorništvo u posljednjoj ďż˝etvrti 5. vijeka prenijeli sofisti koji su obeďż˝avali da svakoga mogu nauďż˝iti da bude "vješt rijeďż˝ima i djelima" što ih je u mnogome proslavilo meďż˝u narodom. Mladiďż˝i bi dolazili k njima kako bi slušati njihove kiďż˝ene govore i za veliki novac se uďż˝ili govorniďż˝kim vještinama.

U Ateni, gdje je vladala potpuna demokracija i s njome povezana sloboda govora, svaki se punoljetni graďż˝anin, samo ako je bio vješt govornik, mogao istaknuti i proslaviti svojim govorima na sudu, narodnoj skupštini ili u bilo kojoj sveďż˝arskoj prilici. Primjerice, Gorgije iz Leontina u donjoj Italiji svojim je kiďż˝enim govorima toliko opďż˝inio Atenjane da su sinovi bogataša hrlili k njemu u nadi da ďż˝e od njega nauďż˝iti toliko cijenjenu vještinu.

Umije�e pripreme i izlaganja govora pred publikom ima pet sastavnica:

1. Prikupljanje. Osnova je umijeďż˝a izlaganja prikladno argumentiranje i donošenje uvjerljivih zakljuďż˝aka, tzv. "topika". U ovoj je toďż˝ki svrha pronaďż˝i argumente najprikladnije za odreďż˝eni sadrďż˝aj govora. Prema Aristotelu, da bi govor bio uvjerljiv, mora se oslanjati na veďż˝ postojeďż˝e mišljenje slušaďż˝a. Umijeďż˝e govornika jest u tome da uvjeri slušaďż˝e kako su zakljuďż˝ci nuďż˝ni jer proizlaze iz njihovih vlastitih uvjerenja.

2. Rasporeďż˝ivanje. Ovo je umijeďż˝e prikladnog organiziranja elemenata iz prve faze; govornik treba doraditi svoje argumente i njihovu strukturu prije nego što prijeďż˝e na fazu dotjerivanja stila te konaďż˝no na samu izvedbu. Kasniji uďż˝itelji govorništva spominjali su više dijelova govora:
- Uvod, privlaďż˝enje paďż˝nje, zanimanja i naklonosti slušaďż˝a,
- Izlaganje s argumentima, glavni dio govora,
- Dokazivanje i potkrepa,
- Pobijanje mogu�ih protuargumenata,
- Zakljuďż˝ak, svršetak, rekapitulacija, pozivanje na emocije publike, efektan završetak.