Zašto nam je dijalog potreban?
Dijalog se odnosi na stvaranje prostora unutar kojeg se takva pozornost mo�e ostvariti. Dijalog razmatra proces razvijanja misli i zna�enja koji omogu�avaju neku vrstu kolektivne propriocepcije ili trenutnog odra�avanja sadr�aja misli i manje o�itih dinami�kih struktura koje tim mislima upravljaju. Takvo iskustvo proces dijaloga osigurava kako na pojedina�noj tako i na kolektivnoj razini. Svaki slušatelj u poziciji je odgovoriti svakom govorniku i ostatku grupe te im na taj na�in prenijeti vlastite poglede na iznesene pretpostavke i implikacije tih pretpostavki, kao i na zaboravljene a zna�ajne teme. Dijalog pru�a priliku sudionicima preispitati predrasude i karakteristi�ne obrasce u pozadini njihovih misli, stavova, uvjerenja i odabranih �ivotnih uloga. Tako�er omogu�ava razmjenu tako ste�enih uvida.
Rije� "dijalog" izvedenica je iz rije�i "dia" koja zna�i "kroz, putem, tijekom" i rije�i "logos" koja zna�i "rije�" ili preciznije "zna�enje rije�i". Prema tome, slika koja dobro opisuje proces asocira na 'rijeku zna�enja' koja te�e me�u sudionicima i kroz sudionike. Broj sudionika dijaloga ni�im nije ograni�en... �ak je mogu�e upustiti se i u dijalog sa samim sobom - no oblik dijaloga kojeg mi preporu�amo odnosi se na grupu od dvadeset do �etrdeset ljudi koji sjede i razgovaraju u krugu.
Spoznaju o va�nosti takvog dijaloga pronalazimo u zapisima o na�inu funkcioniranja skupina lovaca sakuplja�a pribli�no istog broja �lanova koji su se sastajali radi razgovora i to bez prethodno dogovorenog dnevnog reda ili prethodno definirane svrhe sastanka. Usprkos tome, �ini se da su takvi sastanci osiguravali i poja�avali neku vrstu kohezivne povezanosti ili zajedništva koja je omogu�avala sudionicima da "znaju" što se od njih o�ekuje bez ikakvih posebnih instrukcija ili verbalne interakcije. Drugim rije�ima, ono što mo�emo nazvati "koherentna kultura zajedni�kog smisla" izranjala je iz grupe. Ta koherencija je vjerojatno postojala u prošlosti unutar ljudske zajednice, prije negoli je tehnologija po�ela posredovati naše iskustvo �ivu�eg svijeta.
Dr. Patrik de Mare, psihijatar iz Londona, izu�avao je drevne metode i primjenjivao ih u modernim uvjetima. Organizirao je grupu sli�ne veli�ine �iju je svrhu opisao kao socijalna terapija te zaklju�io da osnovne uzroke svih "bolesti" moderne civilizacije treba potra�iti na društveno-kulturalnoj razini i da takve grupe mogu poslu�iti kao mikrokulture iz kojih izviru slabosti kojima je izlo�ena cjelokupna civilizacija. Mi smo proširili njegovo razmišljanje o dijalogu stavljanjem naglaska na temeljnu ulogu misli u stvaranju i odr�avanju takvog stanja.
Kao mikrosvijet unutar široke kulture, dijalog razmatra široki spektar mogu�ih odnosa koje je potrebno razotkriti. Iznosi na vidjelo utjecaj društva na pojedinca i pojedinca na društvo. Nadalje, mo�e nam pokazati na�in na koji se stje�e i gubi mo�, te koliko su raširena nezamije�ena pravila sustava koja stvaraju našu kulturu. No, dijalog se najviše od svega bavi razumijevanjem dinamike koja pojašnjava na�in na koji misao shva�a takve povezanosti.
Povijest �ovje�anstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se dru�ili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu ja�i i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih no�i, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje do�ivljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p