Dijalog se ne zanima sa promišljenim nastojanjem koje cilja na izmjenu ili promjenu ponašanja. Takoďż˝er se ne bavi sa usmjeravanjem sudionika prema prethodno determiniranom cilju. Svaki takav pokušaj iskriviti ďż˝e i zamagliti proces koji dijalog nastoji istraďż˝iti. Usprkos tome, promjene se dogaďż˝aju jer se promatrana misao ponaša drugaďż˝ije od neopaďż˝ene misli. Dijalog tako postaje prigoda za slobodnu igru misli i osjeďż˝aja unutar dubljeg ili opďż˝enitijeg smisla. Svaka tema se moďż˝e ukljuďż˝iti a niti jedan sadrďż˝aj se ne bi trebao iskljuďż˝iti. Dijalog pod navedenim pretpostavkama rijetka je pojava u našoj modernoj kulturi.


Svrha i smisao

Ljudi se obiďż˝no sastaju da bi se zabavljali ili pak izvršili neki odreďż˝eni zadatak. U oba sluďż˝aja se radi o unaprijed utvrďż˝enoj svrsi. Za razliku od takvog oblika sastajanja dijalog ne podrďż˝ava bilo kakvu unaprijed odreďż˝enu svrhu izvan interesa sudionika za pronalaďż˝enjem i razotkrivanjem dubokog kolektivnog smisla. Opisani proces u pojedinim sluďż˝ajevima moďż˝e biti zabavan, ponekad i prosvjetiteljski, dovesti do novih uvida i ukazati na postojeďż˝e probleme. Iznenaďż˝ujuďż˝e je da u ranoj fazi razvoja dijalog obiďż˝no uzrokuje frustracije.

Nemir i dosada veoma se lako mogu pojaviti unutar grupe ljudi koja nije voďż˝ena u nekom predodreďż˝enom smjeru i koja je pozvana da posveti svoje vrijeme i pozornost zadatku koji na prvi pogled nema jasnog cilja. Takvi osjeďż˝aji mogu uzrokovati ďż˝elju pojedinih ďż˝lanova za razbijanjem grupe ili preuzimanjem kontrole nad grupom kako bi joj dali usmjerenje. No, ako grupa nastavi s provoďż˝enjem dijaloga svrha koja prethodno nije bila zamijeďż˝ena sama ďż˝e se otkriti. Snaďż˝ne emocije izaďż˝i ďż˝e na vidjelo zajedno sa mislima u pozadini. Vjerojatno je da ďż˝e ďż˝lanovi grupe zauzeti ďż˝vrste pozicije i da ďż˝e nastupiti polarizacija. Sve je to dio procesa koji podrďż˝ava dijalog i odrďż˝ava ga u stalnom kreativnom širenju u nove domene.

U skupini od dvadeset do ďż˝etrdeset ljudi, moguďż˝a su iskustva iznimne frustracije, bijesa, konflikta ili nekih drugih poteškoďż˝a. No, u takvoj grupi ljudi ona se relativno lako mogu kontrolirati. Štoviše, takva iskustva mogu se postaviti u fokus istraďż˝ivanja kao posebni "meta-dijalog", s ciljem pojašnjavanja procesa primarnog dijaloga.

Razvojem senzibiliteta i doďż˝ivljaja poďż˝inje nastajati percepcija zajedniďż˝kog smisla. U okvirima te nove percepcije ljudi poďż˝inju razumijevati da se u stvari ne suprotstavljaju jedni drugima. Poveďż˝ano povjerenje meďż˝u ďż˝lanovima grupe - kao i povjerenje u sam proces - vode ka slobodnom izraďż˝avanju misli i osjeďż˝aja koji obiďż˝no ostaju sakriveni. Konsenzus se ne nameďż˝e a konflikt se ne izbjegava. Pojedinac ili podgrupa nikada ne dolaze u poziciju dominacije zato što se svaka pojedina tema, pa tako i problem dominacije ili podloďż˝nosti, uvijek prihvaďż˝aju za razmatranje.

Komentar

Sa�a Petar

Povijest ďż˝ovjeďż˝anstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se druďż˝ili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jaďż˝i i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noďż˝i, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doďż˝ivljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...