Suspenzija zahtijeva pozorno fokusiranje na novonastale reakcije, porive, osjeďż˝aje, stavove i sliďż˝no kako bi se pravovremeno prepoznale njihove strukture u nastajanju. Pretpostavimo da neka osoba posjeduje sposobnost usmjeravanja i zadrďż˝avanja postojane pozornosti na snaďż˝ne osjeďż˝aje koji obiďż˝no prate izraďż˝avanje odreďż˝ene misli - bilo osobne ili misli sugovornika. Takva aktivnost utjecat ďż˝e na usporavanje misaonog procesa što u konaďż˝nici moďż˝e stvoriti sposobnost uoďż˝avanja dubljeg smisla u pozadini misaonog procesa i prepoznavanja ďż˝esto nekoherentnih struktura u pozadini akcija koje neka osoba automatski poduzima.

Sukladno tome, ako je neka grupa sposobna suspendirati svoje osje�aje i usmjeriti na njih svoju pozornost, tada se cjelokupni tijek od misli preko osje�aja do djelovanja unutar grupe mo�e usporiti. Razotkrivanje dubljeg i suptilnijeg smisla zajedno s implicitnim deformacijama koje su utjecale na njega nalazi se sada "na dohvat ruke" i vodi sudionike prema novoj vrsti koherentne kolektivne inteligencije.

Suspenzija misli, poriva, sudova i sliďż˝no zahtijeva postojanu usmjerenost na cjelokupni proces - kako na razini pojedinca tako i na razini grupe, što je zaista izuzetno teďż˝ak zadatak. No, ako se neprekidno radi na njemu, sposobnost pojedinca za prakticiranje traďż˝ene pozornosti stalno evoluira i zahtijeva sve manje i manje napora.


2. Brojevi

Optimalna grupa za uďż˝inkovito prakticiranje dijaloga sastoji se od dvadeset do ďż˝etrdeset ljudi okrenutih jedan prema drugom, licem u lice, dok sjede u krugu. Upravo takva veliďż˝ina grupe omoguďż˝ava nastajanje i promatranje razliďż˝itih podgrupa i podkultura koje sudjeluju u razotkrivanju kolektivnog djelovanja misli, što je veoma vaďż˝no jer razlike meďż˝u spomenutim podkulturama ďż˝esto predstavljaju neprepoznate uzroďż˝nike neuspješne komunikacije i konflikta. S druge strane, manje grupe pate od pomanjkanja raznolikosti koja je potrebna da bi se razotkrile navedene tendencije i opďż˝enito gledano, naglasak uvijek stavljaju na prijateljske i obiteljske uloge i odnose.

Autori ovog teksta su u praksi radili i s veďż˝im grupama, od šezdeset i više ljudi. Velike grupe traďż˝e formiranje više koncentriďż˝nih krugova kako bi svi sudionici mogli bili okrenuti jedan prema drugome. U postavi sa šezdeset ljudi proces dijaloga postaje nezgrapan i teďż˝ak za voďż˝enje... sudionici u drugom redu automatski se postavljaju u podreďż˝eni poloďż˝aj a moguďż˝nost sudjelovanja se znaďż˝ajno smanjuje.

Potrebno je napomenuti da pojedini sudionici u dijalogu ďż˝esto i mnogo govore dok se drugi suoďż˝avaju s problemom javnog istupanja pred grupom. Vrijedno se je stoga podsjetiti da rijeďż˝ "participacija" ima dvojako znaďż˝enje: "imati udjela" i "sudjelovati". Slušanje je u najmanju ruku jednako vaďż˝no kao i progovaranje. Tihi i mirni sudionici protekom vremena obiďż˝no poďż˝inju sve više sudjelovati u procesu dijaloga dok u isto vrijeme dominantni sudionici sve manje i manje uzimaju rijeďż˝.