Navedena ideja vra�a me u dane mladosti, kada sam kao mladi menad�er obavljao du�nost direktora jednog velikog rije�kog trgova�kog centra. Postavljen od strane uprave da "promijenim stvari na bolje" brzo sam shvatio kako klju�ni problemi proizlaze iz na�ina razmišljanja i funkcioniranja onih istih ljudi koji su me postavili da ih riješim. Iako se �ini paradoksalnim, tako nije. Mnogi su se sreli sa sli�nim situacijama kada ljudi tra�e od vas da riješite probleme koje si oni sami, nesvjesno, kreiraju.
Borba je trajala nepunih osamnaest mjeseci nakon koje sam, naravno, ja "poginuo". Odlu�ili su se za smjenu i "novog �ovjeka" koji �e biti sposoban "riješiti nagomilane probleme". Na moje je mjesto zasjeo kolega s istim zadatkom ali i istom sudbinom. Nakon dvije godine pri�a se ponovila te sam �uo kako su isti ljudi krenuli opet u novu potragu. Od tada pa do danas promijenili su još trojica direktora, uvijek na isti na�in, uvijek iz istog razloga i uvijek uz istu pri�u.
Sve vam ovo govorim kako bih podr�ao tezu da rezultati manje ovise o ljudima a mnogo više o sustavu. Situacija u kojoj sam se tada našao jasno je bila determinirana dizajnom sustava koji mi je onemogu�avao da uvedem bilo kakve promjene. Budu�i da uprava nije bila sposobna uvidjeti nevidljive niti koje su odre�ivale ponašanje sustava, svaka promjena ljudi (nakon mene još �etvero novih direktora), ma koliko oni kvalitetni bili (nije valjda da baš nitko od nas nije bio sposoban), uvijek je vodila do istih, loših rezultata. Umjesto da se bave sustavom, �lanovi uprave, poput mnogih drugih hrvatskih menad�era, bavili su se ljudima razmišljaju�i o tome koji je od njih više a koji manje sposoban što je uvijek vodilo do istog ciklusa smjene i potrage za "novim", bez da objektivno sagledaju svoju vlastitu ulogu u kreiranje cjelokupne "drame".
Ugodno �itanje!