�ivot bi nam bio neobi�no gorak kada tim ljudima ne bi vjerovali. Shodno tome, naš je politi�ki �ivot veoma gorak. Politi�ari nas o�igledno poni�avaju jer s nama rade što im je drago. Dobri smo im samo onda kada im dajemo glas. Sve drugo što nam nude �ista je politi�ka nemo� koju mirno podnosimo, iako nas guši spoznaja da je demokracija krenula pogrešnim putem.
Na koji na�in i kojim to oru�jem se mi gra�ani mo�emo braniti? Na kojoj ste vi strani? Zar vam nije nimalo stalo do nas? Naravno da nije kad vi niste dobili naš mandat ve� mandat svoje stranke. Zato nas ništa ne pitate. Vi pitate stranku na vlasti. Vi niste nama odgovorni jer mi smo samo gra�ani a vi ste zaposlenici u svojim strankama. Mi zapravo nemamo ništa zajedni�ko. Parlament nije naša govornica. Parlament je nepotreban, nedostojan i la�an javni mehanizam kojim se navodno kontrolira politi�ka djelatnost. Vi ne govorite u naše ime. Vi se s nama ne trebate dogovarati. Me�u nama i vama veliki je ponor. A taj se ponor ne mo�e premostiti lijepim porukama sa strana�kih sastanaka niti se to mo�e u�initi lijepim priop�enjima.
Poni�ava nas što izabiremo zastupnike koji nas zapravo ne zastupaju. Poni�ava nas i to što je parlament preuzeo svu dr�avnu mo� a da nije parlamentaran. Poni�ava nas što takav parlament donosi razne zakone i reforme za koje ne mo�emo re�i da su dobri i pametni. Za nas koji nismo politi�ari demokracija je sli�na kreditima. Glasamo li za jednu ili drugu stranku, dajemo joj svoju moralnu suglasnost odnosno nekoga zadu�ujemo i smatramo da smo mu dali moralni kredit. Na�alost, ostajemo poni�eni jer nam se vra�a gorim nego što je bilo.
Poni�avaju nas ljudi koji strana�ke interese pretpostavljaju interesima dr�ave kao cjeline. Poni�ava nas i �alosti prizemnost politi�kih dogovora koji su politi�arima va�niji od našunih potreba ljudi. Poni�ava nas što je svima jasno da demokratski izbori slu�e samo tome da se dr�ava preda na izrabljivanje vladaju�oj stranci. Poni�ava nas moralna kvaliteta onih koji su sebe u�inili vladarima naroda.
Iako smo posve bespomo�ni, još uvijek nas je mnogo. Ništa nemamo osim našeg glasa, ako nam i to ne oduzme koalicijska demokracija. No ipak, i taj mali bespomo�ni glasi� još nam uvijek mnogo zna�i. S njime mo�emo svašta u�initi: pristati da sve ostane onako kako je i bilo ili ga mo�emo �rtvovati u zalog nekog novog iskustva. Promjena je uvijek povezana s rizikom a bez rizika ništa se na ovom svijetu ne mo�e posti�i.